Liječenje i Simptomi Shizofrenije (F20): Stručni Psihijatrijski Pristup Uvod: Shizofrenija, klasificirana kao F20 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD-10), je kronični duševni poremećaj koji utječe na način na koji osoba misli, osjeća i ponaša se. Iako je to jedan od najsloženijih mentalnih poremećaja, suvremena psihijatrija nudi učinkovit tretman koji pomaže osobama da vode kvalitetan život. Simptomi Shizofrenije: Shizofrenija se obično razvija u ranom odraslom dobu, a simptomi se mogu podijeliti u tri glavne kategorije:

1. Pozitivni simptomi (psihoza):
   • Halucinacije (najčešće slušne halucinacije)
   • Deluzije (čvrsta, neosnovana uvjerenja)
   • Neorganizirano razmišljanje i govor
   • Nenormalno motorno ponašanje (katatonija)
2. Negativni simptomi (emocionalna ravnodušnost):
   • Nedostatak emocionalnog izražavanja
   • Povlačenje iz društvenih aktivnosti
   • Gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti
   • Nedostatak motivacije
3. Kognitivni simptomi:
   • Problemi s pažnjom i koncentracijom
   • Teškoće s pamćenjem
   • Poteškoće u donošenju odluka

Simptomi se često razvijaju postepeno i mogu varirati po intenzitetu, a bez liječenja mogu znatno otežati normalno funkcioniranje u društvu. Uzroci: Točan uzrok shizofrenije nije u potpunosti poznat, ali istraživanja sugeriraju kombinaciju genetskih, okolišnih i neurobioloških čimbenika. Obiteljska anamneza shizofrenije povećava rizik od razvoja poremećaja, dok stresne životne situacije, zlouporaba droga i traumatični događaji mogu pokrenuti pojavu simptoma. Dijagnoza: Dijagnoza shizofrenije zahtijeva sveobuhvatnu procjenu od strane psihijatra. Dijagnostički proces uključuje:

• Detaljan razgovor s pacijentom i obitelji.
• Psihološka testiranja kako bi se procijenilo kognitivno i emocionalno stanje.
• Isključivanje drugih medicinskih stanja koja mogu uzrokovati slične simptome.

Liječenje Shizofrenije: Liječenje shizofrenije je dugotrajno i zahtijeva multidisciplinarni pristup. Kombinacija lijekova, psihoterapije i podrške može značajno poboljšati kvalitetu života osobe.

1. Farmakoterapija:

   • Antipsihotici su osnova liječenja shizofrenije. Moderni antipsihotici druge generacije (atipični antipsihotici) imaju manje nuspojava i učinkovitiji su u kontroli simptoma. Oni djeluju na smanjenje pozitivnih simptoma poput halucinacija i deluzija te stabiliziraju mentalno stanje pacijenta.

2. Psihoterapija:

   • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pomaže pacijentima da prepoznaju i upravljaju stresnim situacijama, smanjujući rizik od ponovnog izbijanja simptoma.
   • Obiteljska terapija također je ključna, jer edukacija obitelji pomaže u boljem razumijevanju poremećaja i pružanju podrške pacijentu.
3. Psihosocijalna podrška:
   • Rehabilitacijski programi pomažu pacijentima da razviju socijalne vještine i nauče kako ponovno sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima.
   • Grupna terapija može biti korisna za pružanje emocionalne podrške i olakšavanje povratka u zajednicu.

4. Hospitalizacija:

   • U slučajevima kada su simptomi ozbiljni i predstavljaju opasnost za pacijenta ili druge, može biti potrebna privremena hospitalizacija radi stabilizacije stanja.

Dugoročna Prognoza: Iako shizofrenija ne može biti potpuno izliječena, uz pravilno liječenje, većina pacijenata može živjeti stabilno i funkcionalno. Redovita kontrola kod psihijatra i pridržavanje terapije ključni su za dugoročno upravljanje poremećajem. Prevencija Recidiva: Kako bi se spriječili recidivi, važno je prepoznati okidače i rano intervenirati. Edukacija pacijenta i obitelji o simptomima koji prethode pogoršanju stanja može značajno smanjiti broj hospitalizacija i poboljšati kvalitetu života. Zaključak: Shizofrenija je ozbiljan poremećaj, ali uz pravovremeno i adekvatno liječenje, osobe koje pate od ovog poremećaja mogu voditi ispunjen i produktivan život. Stručna podrška psihijatara, kombinirana s obiteljskom podrškom i pravilnom terapijom, ključna je za upravljanje simptomima i sprječavanje komplikacija.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---