F34.8 Ostali Perzistirajući Afektivni Poremećaji: Prepoznavanje i Psihijatrijsko Liječenje
F34.8 Ostali Perzistirajući Afektivni Poremećaji: Kako Prepoznati i Liječiti Dugotrajne Promjene Raspoloženja
Pod šifrom F34.8 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), definiraju se perzistirajući afektivni poremećaji koji ne spadaju u specifične dijagnoze poput ciklotimije i distimije. Ovi poremećaji raspoloženja karakteriziraju se dugotrajnim promjenama raspoloženja koje traju godinama, često s blažim, ali kontinuiranim simptomima koji negativno utječu na svakodnevno funkcioniranje.Simptomi Perzistirajućih Afektivnih Poremećaja
Afektivni poremećaji uključeni u F34.8 kategoriju manifestiraju se različitim emocionalnim i psihološkim simptomima. Neki od ključnih simptoma su:- Dugotrajni periodi promjene raspoloženja koji uključuju blagu depresiju, razdražljivost ili tjeskobu.
- Nizak nivo energije i kronični umor.
- Poteškoće u donošenju odluka i koncentraciji.
- Osjećaj unutarnjeg nemira, frustracije ili apatije.
- Poremećaji spavanja, poput nesanice ili prekomjernog spavanja.
- Gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije bile ugodne.
- Povremene epizode hipomanije, tj. blage euforije ili povišenog raspoloženja.
Uzroci F34.8 Perzistirajućih Afektivnih Poremećaja
Ovi poremećaji mogu imati složene uzroke, uključujući:- Genetsku predispoziciju: Osobe s obiteljskom poviješću poremećaja raspoloženja mogu biti podložnije razvoju perzistirajućih afektivnih poremećaja.
- Biološki čimbenici: Kemijska neravnoteža neurotransmitera, poput serotonina i dopamina, može doprinijeti nastanku i održavanju simptoma.
- Psihološki stres: Dugotrajni stres, trauma ili životni događaji, poput gubitka bliske osobe ili financijskih problema, mogu pogoršati simptome.
- Kombinacija vanjskih i unutarnjih čimbenika: U mnogim slučajevima, ovi poremećaji nastaju kao rezultat kombinacije genetskih, bioloških i okolišnih čimbenika.
Dijagnoza F34.8 Perzistirajućih Afektivnih Poremećaja
Dijagnoza F34.8 temelji se na trajanju i intenzitetu simptoma. Psihijatri koriste standardizirane upitnike i procjene za postavljanje dijagnoze. Simptomi moraju trajati najmanje dvije godine da bi se smatrali perzistirajućima, a liječnici pažljivo isključuju druge afektivne poremećaje poput velikog depresivnog poremećaja ili bipolarnog poremećaja.Liječenje Perzistirajućih Afektivnih Poremećaja F34.8
Liječenje ovih poremećaja zahtijeva holistički pristup koji uključuje kombinaciju lijekova, psihoterapije i promjena u načinu života.1. Farmakoterapija
- Antidepresivi: SSRI (inhibitori ponovne pohrane serotonina) i SNRI (inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina) često se propisuju kako bi se ublažili depresivni simptomi i stabiliziralo raspoloženje.
- Stabilizatori raspoloženja: U nekim slučajevima, stabilizatori raspoloženja poput litija koriste se kako bi se spriječile promjene raspoloženja.
- Antipsihotici: Ovisno o simptomima, mogu biti uključeni antipsihotici niske doze, osobito kod osoba koje imaju povremene epizode maničnog ili hipomaničnog ponašanja.
2. Psihoterapija
- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Ova vrsta terapije fokusira se na prepoznavanje i promjenu negativnih obrazaca razmišljanja te razvijanje pozitivnih strategija suočavanja s promjenama raspoloženja.
- Interpersonalna terapija (IPT): IPT pomaže pacijentima poboljšati međuljudske odnose i smanjiti emocionalni stres koji može pogoršati simptome.
- Mindfulness-based terapija: Tehnike pažljivosti i meditacije mogu pomoći pacijentima u regulaciji emocija i smanjenju stresa.
3. Promjene u načinu života
- Fizička aktivnost: Redovita tjelovježba pomaže u podizanju raspoloženja i smanjenju simptoma depresije.
- Zdrava prehrana: Uravnotežena prehrana može pridonijeti boljoj funkciji mozga i emocionalnoj stabilnosti.
- Tehnike opuštanja: Joga, meditacija i tehnike disanja mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i poboljšanju raspoloženja.
- Društvena podrška: Sudjelovanje u grupama za podršku i održavanje kvalitetnih društvenih odnosa može pomoći u smanjenju osjećaja izoliranosti.