F43.1 Posttraumatski Stresni Poremećaj (PTSP)
F43.1 Posttraumatski Stresni Poremećaj (PTSP): Simptomi, Uzroci i Liječenje

F43.1 Posttraumatski Stresni Poremećaj (PTSP): Kako Prepoznati i Liječiti Traumatske Posljedice

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), kodiran pod F43.1 prema ICD-10 klasifikaciji, ozbiljan je psihološki poremećaj koji se razvija nakon doživljene ili svjedočene traume. Ovaj poremećaj može značajno narušiti kvalitetu života, no s pravovremenom dijagnozom i odgovarajućim liječenjem, moguće je upravljati simptomima i poboljšati stanje.

Što je Posttraumatski Stresni Poremećaj (PTSP)?

PTSP je kronična psihološka reakcija na traumatske događaje kao što su prirodne katastrofe, ratne traume, fizičko ili seksualno zlostavljanje, teške nesreće ili druge stresne situacije koje ugrožavaju život ili sigurnost. Kod osoba s PTSP-om, mozak i tijelo nastavljaju reagirati kao da se trauma ponavlja, što uzrokuje niz simptoma koji mogu trajati mjesecima ili čak godinama nakon događaja.

Simptomi PTSP-a

Simptomi PTSP-a obično se pojavljuju unutar tri mjeseca nakon traumatskog događaja, ali mogu se pojaviti i nakon dužeg vremenskog perioda. Mogu se podijeliti u četiri glavne kategorije:
  1. Ponovno proživljavanje traumatskog događaja:
    • Flešbekovi: Osoba iznenada osjeća kao da ponovno proživljava traumu.
    • Noćne more: Česti snovi povezani s traumom.
    • Opsesivno prisjećanje događaja: Neprestano razmišljanje o traumatskom događaju, što uzrokuje intenzivnu nelagodu.
  2. Izbjegavanje:
    • Izbjegavanje situacija ili ljudi koji podsjećaju na traumu.
    • Emocionalno otupljenje: Osobe mogu imati poteškoće u izražavanju emocija ili gubitak interesa za aktivnosti koje su ih ranije veselile.
  3. Negativne promjene u mislima i raspoloženju:
    • Osjećaj krivnje: Krivnja ili stid često prate PTSP.
    • Poteškoće s pamćenjem: Osobe često zaboravljaju važne dijelove traumatskog događaja.
    • Osjećaj beznađa: Dugotrajna depresija i osjećaj bespomoćnosti.
  4. Povećana pobuđenost:
    • Nesanica: Problemi sa spavanjem i česti noćni strahovi.
    • Prekomjerna opreznost: Osoba stalno "na oprezu", osjeća se kao da je uvijek u opasnosti.
    • Razdražljivost i ljutnja: Nagle promjene raspoloženja i ljutite reakcije na svakodnevne stresore.

Uzroci PTSP-a

PTSP se razvija kao posljedica ozbiljne traume koja premašuje individualnu sposobnost suočavanja. Neki od najčešćih uzroka uključuju:
  • Ratne traume: Veterani ratova često razvijaju PTSP zbog izloženosti borbama, ranjavanjima i svjedočenju smrti.
  • Fizičko i seksualno zlostavljanje: Dugotrajno zlostavljanje, osobito u djetinjstvu, često vodi do razvoja PTSP-a.
  • Teške nesreće: Automobilske nesreće, požari ili druge nesreće koje uključuju tjelesne ozljede ili gubitke.
  • Prirodne katastrofe: Poplave, potresi i druge katastrofe koje ugrožavaju živote i imovinu.

Liječenje PTSP-a

Liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja uključuje kombinaciju psihoterapije, lijekova i podrške. Cilj liječenja je smanjiti simptome, pomoći osobi da se nosi s traumom i poboljšati kvalitetu života.

1. Psihoterapija

  • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Ova terapija pomaže osobama s PTSP-om da prepoznaju i promijene negativne misli povezane s traumom. KBT također uključuje tehniku izloženosti, gdje se osoba suočava s traumatskim događajem u sigurnom okruženju, što postupno smanjuje intenzitet emocionalnih reakcija.
  • Desenzibilizacija i ponovno procesuiranje pokretima očiju (EMDR): EMDR je tehnika koja koristi pokrete očiju kako bi pomogla osobi da procesira traumatske uspomene. U brojnim studijama pokazala se vrlo učinkovitom u liječenju PTSP-a.
  • Grupna terapija: Grupne terapije pružaju podršku i razumijevanje od strane osoba koje su prošle kroz slične traume, pomažući u stvaranju osjećaja zajedništva i empatije.

2. Lijekovi

  • Antidepresivi: SSRI (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) kao što su fluoksetin i sertralin često se koriste za smanjenje simptoma depresije i anksioznosti kod osoba s PTSP-om.
  • Anksiolitici: U nekim slučajevima, kratkoročno se mogu koristiti lijekovi za smanjenje anksioznosti, poput benzodiazepina, ali se oni obično ne preporučuju za dugotrajnu uporabu zbog rizika od ovisnosti.

3. Tehnike Samopomoći i Podrške

  • Mindfulness i meditacija: Tehnike usmjerene na svjesnost mogu pomoći osobama s PTSP-om da smanje stres i fokusiraju se na sadašnji trenutak, umjesto da ih preplave misli o prošloj traumi.
  • Tjelesna aktivnost: Redovita fizička aktivnost može značajno smanjiti simptome stresa i anksioznosti.
  • Podrška obitelji i prijatelja: Osobe s PTSP-om trebaju snažnu mrežu podrške kako bi se osjećale sigurno i manje izolirano.

Kako Spriječiti Dugoročne Posljedice PTSP-a?

Rana intervencija i liječenje ključni su za sprječavanje dugoročnih psiholoških posljedica PTSP-a. Važno je potražiti stručnu pomoć čim se primijete simptomi kako bi se smanjio rizik od pogoršanja poremećaja.
  1. Pravovremena terapija: Rano prepoznavanje i liječenje može pomoći u smanjenju trajanja i težine simptoma.
  2. Prevencija izloženosti: U slučajevima visokog rizika, poput zaposlenika u hitnim službama, ključne su preventivne mjere poput debriefinga nakon traumatskih događaja.
  3. Podrška u zajednici: Osobe koje su preživjele traume često trebaju kontinuiranu emocionalnu i socijalnu podršku kako bi izbjegle povratak simptoma.

Zaključak

Posttraumatski stresni poremećaj je ozbiljan poremećaj koji može trajno promijeniti nečiji život, no nije neizlječiv. Kombinacija psihoterapije, lijekova i podrške može pomoći osobama s PTSP-om da se uspješno oporave i ponovno izgrade kvalitetan život. Ako vi ili netko koga poznajete doživljava simptome PTSP-a, pravovremena stručna pomoć ključna je za postizanje trajnog oporavka.    

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)