Prepoznajte i Liječite F50 Poremećaje Hranjenja: Stručni Savjeti i Psihijatrijski Pristup Što su F50 Poremećaji Hranjenja? F50 poremećaji hranjenja odnose se na skup mentalnih poremećaja koji uključuju nezdrave obrasce hranjenja, iskrivljenu percepciju tijela i prekomjernu brigu o težini. Najčešći oblici poremećaja hranjenja uključuju anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja. Ovi poremećaji mogu ozbiljno utjecati na fizičko i mentalno zdravlje, a ako se ne liječe, mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, pa čak i smrti. Vrste F50 Poremećaja Hranjenja

1. Anoreksija Nervosa (F50.0) Karakterizira je ekstremna restrikcija unosa hrane, intenzivan strah od debljanja i iskrivljena slika tijela. Osobe s anoreksijom često imaju drastično smanjenu tjelesnu težinu, no unatoč tome, i dalje sebe doživljavaju kao prekomjerno teške.

2. Bulimija Nervosa (F50.2) Osobe s bulimijom često prolaze kroz epizode prejedanja, nakon čega slijede ponašanja poput povraćanja, zloupotrebe laksativa ili pretjerane tjelovježbe kako bi spriječili debljanje. Za razliku od anoreksije, osobe s bulimijom obično imaju normalnu tjelesnu težinu, što može otežati dijagnozu.

3. Poremećaj Prejedanja (F50.8) Poremećaj prejedanja karakterizira konzumacija velikih količina hrane u kratkom vremenskom periodu, praćena osjećajem gubitka kontrole, ali bez kompenzacijskih ponašanja kao kod bulimije. Ovaj poremećaj često dovodi do pretilosti i popratnih zdravstvenih problema.

4. Ostali nespecificirani poremećaji hranjenja (F50.9) Ova kategorija uključuje poremećaje hranjenja koji ne ispunjavaju sve kriterije za anoreksiju ili bulimiju, ali i dalje uzrokuju značajnu fizičku i psihološku štetu.

Uzroci i faktori rizika Uzroci poremećaja hranjenja su složeni i uključuju kombinaciju genetskih, bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika:

• Genetska predispozicija: Obiteljska povijest poremećaja hranjenja, depresije ili anksioznosti povećava rizik.
• Kulturološki pritisci: Idealizacija mršavosti u medijima i društvu može utjecati na razvoj poremećaja, posebno među mladim ženama.
• Psihološki faktori: Nisko samopoštovanje, perfekcionizam, emocionalna nestabilnost i traume često su prisutni kod osoba s poremećajima hranjenja.

Simptomi poremećaja hranjenja Simptomi mogu varirati ovisno o specifičnom poremećaju, ali općenito uključuju:

• Ekstremno ograničavanje hrane ili pretjerano prejedanje.
• Ponavljano povraćanje ili zloupotreba laksativa.
• Opsesivna kontrola tjelesne težine.
• Osjećaj srama, krivnje ili skrivanje prehrambenih navika.
• Fizički simptomi poput gubitka težine, umora, dehidracije, niskog krvnog tlaka, menstrualnih poremećaja.

Dijagnoza Psihijatar ili psiholog dijagnosticira poremećaj hranjenja na temelju detaljne procjene simptoma, prehrambenih navika, kao i fizičkih znakova i simptoma. Važno je isključiti druge zdravstvene probleme koji mogu uzrokovati slične simptome. Liječenje poremećaja hranjenja Liječenje F50 poremećaja hranjenja je multidisciplinarno i uključuje kombinaciju psihoterapije, nutricionističke podrške i, u nekim slučajevima, medikamentozne terapije:

1. Psihoterapija:

   • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): KBT pomaže osobama prepoznati negativne obrasce razmišljanja i ponašanja vezane uz hranu i tijelo te ih zamijeniti zdravijim obrascima.
   • Porodična terapija: Uključuje članove obitelji u proces oporavka, osobito u liječenju adolescenata s poremećajima hranjenja.
   • Interpersonalna terapija: Fokusira se na poboljšanje međuljudskih odnosa i emocionalne dobrobiti, čime se smanjuje potreba za kompulzivnim ponašanjima vezanim uz hranu.

2. Nutricionistička podrška:

   • Planiranje prehrane: Nutricionist pomaže pacijentima razviti zdrave prehrambene navike i postepeno vraćanje na normalnu tjelesnu težinu.
   • Obrazovanje o hrani: Edukacija o zdravoj prehrani, kalorijskim potrebama i balansiranom unosu hrane ključna je komponenta oporavka.

3. Medikamentozna terapija:

   • Antidepresivi: Koriste se u liječenju popratnih simptoma poput depresije i anksioznosti kod osoba s poremećajem hranjenja.
   • Stabilizatori raspoloženja: U nekim slučajevima mogu pomoći u regulaciji impulzivnosti i promjena raspoloženja.
4. Bolničko liječenje: U slučajevima kada je poremećaj ozbiljno ugrozio zdravlje pacijenta, hospitalizacija može biti potrebna za nadzor tjelesnog stanja i prehrambenih navika.

Samopomoć i podrška Osim profesionalnog liječenja, važno je razvijati strategije samopomoći koje mogu pomoći u svakodnevnom funkcioniranju i oporavku:

• Praćenje prehrane i osjećaja: Vođenje dnevnika prehrane može pomoći u prepoznavanju okidača za nezdrave obrasce ponašanja.
• Izgradnja pozitivne slike tijela: Rad na prihvaćanju vlastitog tijela kroz podršku i savjetovanje.
• Socijalna podrška: Razgovor s obitelji, prijateljima ili sudjelovanje u grupama podrške može biti ključno za emocionalnu stabilnost.

Zaključak F50 Poremećaji hranjenja su ozbiljni mentalni poremećaji koji zahtijevaju sveobuhvatan pristup liječenju. Pravilna psihijatrijska podrška, psihoterapija i nutricionistička njega ključni su za oporavak. Ako primijetite simptome poremećaja hranjenja kod sebe ili voljene osobe, važno je što prije potražiti stručnu pomoć kako bi se spriječile daljnje komplikacije.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---