Rješenja za F48.1 Sindrom depersonalizacije-derealizacije: Vratite osjećaj stvarnosti Što je F48.1 Sindrom depersonalizacije – derealizacije? Sindrom depersonalizacije – derealizacije, označen kodom F48.1 prema MKB-10, predstavlja stanje u kojem osoba doživljava osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela (depersonalizacija) ili osjeća da je okolina nestvarna (derealizacija). Osobe pogođene ovim poremećajem često opisuju osjećaj emocionalne otuđenosti i gubitka povezanosti sa stvarnošću. Simptomi sindroma depersonalizacije – derealizacije Ovaj sindrom karakteriziraju sljedeći simptomi:

• Depersonalizacija: Osjećaj da je vlastito tijelo, misli ili osjećaji udaljeni ili stranih, kao da promatraju sebe izvana.
• Derealizacija: Okolina se doživljava nestvarno, maglovito ili kao da je san.
• Emocionalna otuđenost: Osobe osjećaju emocionalnu prazninu ili ne mogu doživjeti emocije na način koji su navikli.
• Poremećaj pamćenja i koncentracije: Često je prisutna slabija pažnja i poteškoće u pamćenju događaja.

Ovi simptomi mogu biti povremeni ili stalni, a često se javljaju tijekom ili nakon stresnih događaja, ali mogu biti i rezultat drugih mentalnih poremećaja, poput anksioznosti i depresije. Uzroci sindroma depersonalizacije – derealizacije Neki od glavnih uzroka uključuju:

• Teški stres i trauma: Sindrom se često pojavljuje nakon emotivno intenzivnih iskustava, poput nesreća, gubitka voljenih osoba ili drugih traumatskih događaja.
• Mentalni poremećaji: Depersonalizacija – derealizacija često je povezana s anksioznim poremećajima, depresijom i posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).
• Droge i alkohol: Zlouporaba psihoaktivnih supstanci može izazvati ili pogoršati simptome.

Dijagnoza sindroma depersonalizacije – derealizacije Dijagnoza se postavlja temeljem opisa simptoma pacijenta, isključujući druge medicinske ili neurološke uzroke. Poremećaj je često kroničan, ali pravilna dijagnoza i terapija mogu značajno smanjiti simptome. Liječenje sindroma depersonalizacije – derealizacije Liječenje ovog sindroma uključuje kombinaciju psihoterapije, medikamentozne terapije i promjena životnog stila.

1. Psihoterapija:

   • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima prepoznati negativne misli i obrasce koji pridonose osjećajima nestvarnosti. KBT nudi tehnike za vraćanje fokusa na stvarnost i bolje upravljanje stresom.
   • Mindfulness i druge tehnike usredotočene svjesnosti mogu pomoći pacijentima da budu prisutni u trenutku i ponovno se povežu s vlastitim osjećajima i okolinom.

2. Medikamentna terapija:

   • Antidepresivi ili anksiolitici mogu pomoći u smanjenju tjeskobe i depresije, koje su često povezane s ovim poremećajem.
   • Stabilizatori raspoloženja također mogu biti korisni za smanjenje osjećaja disocijacije.

3. Promjene životnog stila:

   • Redovita fizička aktivnost: Vježbanje može pomoći u povećanju osjećaja tjelesne povezanosti i smanjenju stresa.
   • Zdravi obrasci spavanja: Uspostavljanje redovite rutine spavanja može poboljšati mentalnu jasnoću i smanjiti simptome depersonalizacije.
   • Izbjegavanje alkohola i droga: Psihoaktivne supstance mogu pogoršati simptome, stoga ih je važno izbjegavati.

Kako se nositi s depersonalizacijom i derealizacijom? Uz terapiju, svakodnevna praksa može pomoći u ublažavanju simptoma:

• Prakticirajte uzemljenje: Fokusirajte se na tjelesne senzacije, poput dodira i mirisa, kako biste se osjećali prisutnijima u sadašnjem trenutku.
• Koristite tehnike relaksacije: Duboko disanje, meditacija i progresivna mišićna relaksacija mogu smanjiti tjeskobu i osjećaj otuđenja.
• Potražite podršku: Razgovarajte s obitelji, prijateljima ili se pridružite grupama podrške kako biste podijelili iskustva i osjećaje.

Zaključak Sindrom depersonalizacije – derealizacije može biti izuzetno uznemirujući, no uz odgovarajuću terapiju i podršku, simptomi se mogu znatno smanjiti. Kombinacija psihoterapije, medikacije i svakodnevnih tehnika uzemljenja pomaže pacijentima ponovno uspostaviti osjećaj povezanosti sa sobom i stvarnim svijetom.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---