Anankastični poremećaj ličnosti (F60.5): Simptomi, uzroci i učinkoviti tretmani
Anankastični poremećaj ličnosti (F60.5): Simptomi, uzroci i metode liječenja
Anankastični poremećaj ličnosti, poznat i kao opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti (OCPD), klasificiran pod šifrom F60.5 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), karakterizira pretjerana sklonost urednosti, perfekcionizmu, i potrebi za kontrolom. Osobe s ovim poremećajem često imaju rigidne obrasce ponašanja, sklonost detaljima i teškoće u prilagodbi na promjene. Ovaj poremećaj može izazvati značajne poteškoće u međuljudskim odnosima i poslovnom životu, ali postoji niz terapijskih metoda koje pomažu u smanjenju simptoma i poboljšanju kvalitete života.
Simptomi anankastičnog poremećaja ličnosti
Osobe s anankastičnim poremećajem ličnosti često pokazuju sljedeće simptome:
- Perfekcionizam: Prekomjerna posvećenost detaljima i pravilima, do te mjere da osoba ne može dovršiti zadatke jer ne zadovoljavaju njene visoke standarde.
- Opsesija kontrolom: Osobe s ovim poremećajem osjećaju snažnu potrebu za kontrolom nad svakim aspektom svog života, uključujući svoje okruženje i ponašanje drugih ljudi.
- Rigidnost i nefleksibilnost: Teško prihvaćaju tuđe mišljenje i izbjegavaju prilagodbu, čak i kada bi promjene bile korisne.
- Sklonost ka zadržavanju stvari: Često imaju poteškoće s odbacivanjem ili dijeljenjem stvari, vjerujući da bi mogle biti korisne u budućnosti, što može dovesti do gomilanja predmeta.
- Prekomjerna posvećenost poslu: Zbog snažnog fokusa na obaveze i odgovornosti, osobe s ovim poremećajem često zanemaruju odnose s prijateljima i obitelji.
- Sumnjičavost prema drugima: Često su sumnjičavi prema radu drugih, vjerujući da nitko ne može ispuniti njihove visoke standarde.
Uzroci anankastičnog poremećaja ličnosti
Točni uzroci anankastičnog poremećaja ličnosti nisu u potpunosti poznati, ali istraživanja sugeriraju da je riječ o kombinaciji genetskih, bioloških i okolišnih faktora. Neki od ključnih čimbenika koji pridonose razvoju ovog poremećaja uključuju:
- Genetska predispozicija: Osobe s obiteljskom poviješću opsesivno-kompulzivnih poremećaja ili anksioznih poremećaja imaju veći rizik od razvoja anankastičnog poremećaja ličnosti.
- Odgojni stilovi: Strogi i kontrolirajući roditelji, koji su zahtijevali visoke standarde ponašanja, mogu pridonijeti razvoju perfekcionističkih tendencija kod djece.
- Traumatična iskustva: Osobe koje su iskusile emocionalne traume ili zanemarivanje tijekom djetinjstva mogu razviti obrasce ponašanja koji uključuju prekomjernu kontrolu kao način suočavanja s anksioznošću.
Dijagnoza anankastičnog poremećaja ličnosti
Dijagnoza anankastičnog poremećaja ličnosti postavlja se na temelju dugoročnog promatranja simptoma i ponašanja pacijenta, u skladu s dijagnostičkim kriterijima iz MKB-10 ili DSM-5. Psihijatar ili klinički psiholog procjenjuje jesu li simptomi prisutni već duže vrijeme te kako utječu na svakodnevno funkcioniranje i odnose pacijenta. Važno je razlikovati ovaj poremećaj od opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP), koji uključuje specifične opsesije i kompulzije, dok je OCPD širi poremećaj ličnosti.
Liječenje anankastičnog poremećaja ličnosti
Liječenje anankastičnog poremećaja ličnosti uglavnom se temelji na psihoterapiji, ali u određenim slučajevima mogu se koristiti lijekovi za upravljanje povezanim simptomima poput anksioznosti ili depresije. Kombinacija terapija može pomoći pacijentu da prepozna i promijeni rigidne obrasce razmišljanja i ponašanja te razvije fleksibilnije strategije suočavanja.
1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) smatra se najučinkovitijim terapijskim pristupom za anankastični poremećaj ličnosti. Cilj KBT-a je prepoznati i modificirati negativne misaone obrasce koji potiču perfekcionizam, rigidnost i opsesiju kontrolom. Terapeut pomaže pacijentu da nauči prihvatiti nesavršenosti, razviti fleksibilniji pristup prema životu te smanjiti sklonost detaljiziranju i kontroliranju svega.
2. Psihodinamička terapija
Psihodinamička terapija može pomoći pacijentu da razumije dublje emocionalne konflikte i prošla iskustva koja su dovela do razvoja ovog poremećaja. Ovaj pristup može biti koristan u osvještavanju emocionalnih obrazaca i nesvjesnih mehanizama koji utječu na ponašanje.
3. Farmakoterapija
Iako lijekovi nisu glavni način liječenja anankastičnog poremećaja ličnosti, mogu biti korisni u smanjenju simptoma povezane anksioznosti, depresije ili stresa.
Antidepresivi, poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), mogu pomoći u smanjenju opsesivnih misli i kontroliranju anksioznosti.
4. Podrška obitelji i okoline
Edukacija članova obitelji o anankastičnom poremećaju ličnosti može pomoći u boljem razumijevanju pacijentovih potreba i izazova. Podrška obitelji, prijatelja i radnog okruženja može imati pozitivan utjecaj na pacijentov napredak u terapiji. Također, grupe za podršku mogu pomoći osobama s ovim poremećajem da se povežu s drugima koji prolaze kroz slične izazove.
Zaključak
Anankastični poremećaj ličnosti može ozbiljno narušiti kvalitetu života osobe zbog prekomjernog perfekcionizma, rigidnosti i potrebe za kontrolom. Međutim, uz pomoć psihoterapije, moguće je naučiti fleksibilnije načine razmišljanja i ponašanja te poboljšati sposobnost prilagodbe u svakodnevnim situacijama. Kognitivno-bihevioralna terapija posebno je učinkovita u pomaganju pacijentima da prepoznaju negativne obrasce i razviju zdravije mehanizme suočavanja.
Naslovnica
