Ostali poremećaji seksualne sklonosti (F65.8)
Ostali poremećaji seksualne sklonosti (F65.8): Uzroci, simptomi i psihijatrijski tretmani Ostali poremećaji seksualne sklonosti (F65.8): Simptomi, uzroci i psihijatrijski tretmani Poremećaji seksualne sklonosti kategorizirani pod šifrom F65.8 prema MKB-10 obuhvaćaju različite oblike seksualnog ponašanja koje odstupaju od uobičajenih normi i koje mogu prouzročiti emocionalnu patnju, poteškoće u međuljudskim odnosima ili ozbiljne društvene i pravne posljedice. Poremećaji navedeni pod ovom šifrom ne spadaju u specifične dijagnoze poput fetišizma, voajerizma ili ekshibicionizma, već obuhvaćaju druge, rjeđe oblike devijantnog seksualnog ponašanja.

Simptomi ostalih poremećaja seksualne sklonosti (F65.8)

Poremećaji pod F65.8 mogu varirati, ali zajednički simptomi uključuju:
  1. Opsesivne seksualne fantazije: Osobe često imaju specifične seksualne fantazije koje se ponavljaju i usmjerene su prema atipičnim objektima ili situacijama.
  2. Impulzivno seksualno ponašanje: Osoba može imati nagon da prakticira seksualne aktivnosti koje su društveno neprihvatljive ili ilegalne.
  3. Emocionalna patnja: Osobe koje pate od ovih poremećaja često doživljavaju osjećaj srama, krivnje i anksioznosti vezane uz svoje seksualne sklonosti.
  4. Oštećenje socijalnog funkcioniranja: Seksualne sklonosti koje odstupaju od normi mogu uzrokovati poteškoće u formiranju ili održavanju zdravih odnosa.
  5. Poteškoće u kontroli: Osoba može imati poteškoće u kontroli svog seksualnog ponašanja, čak i kada to dovodi do ozbiljnih posljedica u osobnom ili profesionalnom životu.

Uzroci ostalih poremećaja seksualne sklonosti

Kao i kod drugih poremećaja seksualnog ponašanja, uzroci ovih poremećaja mogu biti složeni i uključivati biološke, psihološke i socijalne čimbenike:
  1. Genetska predispozicija: Neki istraživači vjeruju da biološki čimbenici, poput genetske predispozicije, mogu igrati ulogu u razvoju devijantnih seksualnih sklonosti.
  2. Neurološki čimbenici: Neki poremećaji seksualnog ponašanja povezani su s neurološkim disfunkcijama ili oštećenjima, osobito u dijelovima mozga koji su povezani sa seksualnom regulacijom.
  3. Psihološke traume: Osobe koje su doživjele seksualnu zlostavljanju u ranom djetinjstvu ili adolescenciji mogu razviti devijantne seksualne sklonosti kao rezultat traumatskih iskustava.
  4. Obiteljska dinamika: Disfunkcionalni obiteljski odnosi, nedostatak emocionalne podrške ili zanemarivanje mogu pridonijeti razvoju poremećaja seksualne sklonosti.
  5. Sociokulturni utjecaji: Društveni pritisak, izloženost eksplicitnim seksualnim sadržajima ili socijalna izolacija mogu igrati ulogu u oblikovanju devijantnih seksualnih interesa.

Dijagnoza poremećaja seksualne sklonosti (F65.8)

Dijagnoza ovih poremećaja postavlja se putem kliničkog intervjua i psiholoških procjena. Psihijatri ili psiholozi koriste standardizirane alate za procjenu seksualnog ponašanja i emocionalnih posljedica koje proistječu iz tih ponašanja. Također, važno je razlikovati devijantno seksualno ponašanje koje predstavlja poremećaj od onoga što spada u individualne varijacije u seksualnim sklonostima, ali ne narušava život osobe.

Psihijatrijski tretmani za poremećaje seksualne sklonosti (F65.8)

Liječenje poremećaja seksualne sklonosti obuhvaćenih pod F65.8 često zahtijeva kombinaciju psihoterapije, farmakoterapije i, u nekim slučajevima, intervencije pravnih institucija. Ključni terapijski pristupi uključuju:

1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT se koristi kako bi se pacijentima pomoglo da prepoznaju disfunkcionalne obrasce razmišljanja i ponašanja. Terapeut radi na promjeni destruktivnih misli i učenja zdravijih obrazaca ponašanja. KBT može pomoći u kontroli impulzivnog seksualnog ponašanja i smanjenju učestalosti rizičnih situacija.

2. Psihodinamička terapija

Psihodinamička terapija pomaže pacijentima da istraže nesvjesne emocije i prošle traume koje bi mogle biti povezane s njihovim seksualnim ponašanjem. Cilj je pomoći pacijentima da razumiju korijene svojih sklonosti i razviju zdravije načine izražavanja svojih emocija.

3. Farmakoterapija

U nekim slučajevima, lijekovi poput antidepresiva ili stabilizatora raspoloženja mogu biti korisni u smanjenju seksualnih impulsa. Hormonalni tretmani, poput antiandrogena, mogu se koristiti kod osoba s ekstremno impulzivnim ponašanjem kako bi se smanjila razina seksualne aktivnosti.

4. Grupna terapija i podrška

Grupna terapija može pružiti sigurno okruženje u kojem osobe s poremećajima seksualne sklonosti mogu dijeliti svoja iskustva i dobiti podršku od drugih koji prolaze kroz slične probleme. Ova vrsta terapije često pomaže u smanjenju osjećaja izoliranosti i srama.

5. Kontrola ponašanja i pravna podrška

U slučajevima kada poremećaji seksualne sklonosti dovode do nezakonitih radnji ili predstavljaju prijetnju drugima, pravne institucije mogu igrati ključnu ulogu u postavljanju ograničenja i zaštiti društva. Ove mjere često uključuju uvjetno puštanje, sudsku kontrolu ili obavezno liječenje.

Zaključak

Poremećaji seksualne sklonosti (F65.8) predstavljaju izazov kako za pojedince koji pate od tih poremećaja, tako i za društvo. Međutim, pravovremena dijagnoza i odgovarajuća terapija mogu pomoći u upravljanju ovim poremećajima i poboljšanju kvalitete života pacijenata. Ukoliko vi ili netko koga poznajete pokazuje znakove devijantnog seksualnog ponašanja koje uzrokuje emocionalnu patnju ili socijalne poteškoće, važno je potražiti stručnu pomoć. Psihijatrijska terapija, podrška i liječenje mogu pomoći u smanjenju negativnih posljedica ovih poremećaja i vratiti kontrolu nad vlastitim životom.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)