Sekundarni parkinsonizam (G21): Simptomi, uzroci i najbolji pristupi liječenju Sekundarni parkinsonizam (G21) je neurološko stanje koje oponaša simptome Parkinsonove bolesti, ali za razliku od primarnog parkinsonizma, uzrokovan je poznatim faktorima kao što su lijekovi, toksini, metabolički poremećaji ili druga neurološka stanja. Pravovremeno prepoznavanje uzroka ključ je za pravilno liječenje i poboljšanje kvalitete života oboljelih.
Što je sekundarni parkinsonizam?
Sekundarni parkinsonizam označava skup simptoma sličnih Parkinsonovoj bolesti, uključujući tremor, ukočenost i sporost pokreta, ali nije posljedica primarnog neurodegenerativnog procesa. Ovo stanje često nastaje kao rezultat vanjskih čimbenika koji utječu na normalnu funkciju dopaminergičnih sustava u mozgu.Uzroci sekundarnog parkinsonizma (G21)
Sekundarni parkinsonizam ima poznat uzrok, što ga razlikuje od primarnog parkinsonizma. Glavni uzroci uključuju:- Lijekovi
- Dugotrajna primjena antipsihotika (haloperidol, risperidon) može blokirati dopaminske receptore.
- Antiemetici poput metoklopramida također su povezani s razvojem ovog stanja.
- Izloženost toksinima
- Mangan: Dugotrajna izloženost može izazvati toksični parkinsonizam.
- Ugljični monoksid i ugljikov disulfid mogu uzrokovati oštećenja dopaminskih sustava.
- Metabolički poremećaji
- Bolesti poput hipotiroidizma, hipoparatireoidizma ili Wilsonove bolesti mogu dovesti do parkinsonizma.
- Neurološka stanja
- Posttraumatski parkinsonizam: Posljedica ponavljanih ozljeda glave (npr. kod boksača).
- Normalni tlak hidrocefalusa (NPH): Uzrokuje simptome parkinsonizma uz poremećaje hoda i demenciju.
- Infekcije i upale
- Virusni encefalitis ili HIV mogu dovesti do sekundarnog parkinsonizma.
- Cerebrovaskularni poremećaji
- Višestruki moždani udari mogu oštetiti područja mozga odgovorna za motoričku kontrolu.
Simptomi sekundarnog parkinsonizma
Simptomi sekundarnog parkinsonizma često su slični onima kod Parkinsonove bolesti, ali mogu varirati ovisno o uzroku.- Motorički simptomi
- Tremor (često manje izražen nego kod primarnog parkinsonizma).
- Ukočenost mišića.
- Bradikinezija (usporeni pokreti).
- Posturalna nestabilnost.
- Nemotorički simptomi
- Promjene raspoloženja (depresija, anksioznost).
- Kognitivni problemi (demencija, zaboravnost).
- Problemi s autonomnim funkcijama (npr. poremećaji mokrenja ili krvnog tlaka).
- Specifični znakovi uzrokovani osnovnim stanjem
- Kod toksičnog parkinsonizma često se javljaju dodatni simptomi poput nesvjestice ili bolova u mišićima.
- Kod vaskularnog parkinsonizma simptomi su često asimetrični i uključuju poteškoće s hodanjem.
Kako se dijagnosticira sekundarni parkinsonizam?
Dijagnoza sekundarnog parkinsonizma temelji se na kliničkom pregledu, povijesti bolesti i dijagnostičkim testovima.- Anamneza i klinički pregled
- Analiza povijesti uzimanja lijekova, izloženosti toksinima ili prethodnih bolesti.
- Neurolog procjenjuje motoričke simptome i znakove.
- Laboratorijske pretrage
- Testovi za isključivanje metaboličkih poremećaja (npr. funkcija štitnjače, razina bakra kod Wilsonove bolesti).
- Serološke pretrage za infekcije.
- Neuroimaging
- MRI mozga: Za otkrivanje vaskularnih promjena, tumora ili hidrocefalusa.
- DaTSCAN: Koristi se za razlikovanje primarnog i sekundarnog parkinsonizma.
Liječenje sekundarnog parkinsonizma (G21)
Liječenje sekundarnog parkinsonizma usmjereno je na otklanjanje osnovnog uzroka i ublažavanje simptoma.- Uklanjanje uzroka
- Prestanak primjene lijekova koji uzrokuju simptome (uz liječnički nadzor).
- Detoksikacija kod izloženosti toksinima.
- Liječenje osnovnog stanja
- Hormonska terapija za hipotireozu ili hipoparatireozu.
- Terapija kelacijom za Wilsonovu bolest (uklanjanje viška bakra).
- Operativni zahvati kod hidrocefalusa (npr. ugradnja šanta).
- Farmakološka terapija
- Primjena Levodope može pomoći kod nekih oblika sekundarnog parkinsonizma.
- Kod vaskularnog parkinsonizma koriste se lijekovi za prevenciju daljnjih moždanih udara.
- Fizikalna terapija i rehabilitacija
- Vježbe za poboljšanje pokretljivosti i ravnoteže.
- Logopedska terapija za poboljšanje govora i gutanja.
- Psihološka podrška i prilagodbe u načinu života
- Psihoterapija za upravljanje emocionalnim izazovima.
- Prehrana bogata antioksidansima i redovita tjelovježba.
Prevencija sekundarnog parkinsonizma
Prevencija ovog stanja uključuje izbjegavanje rizičnih čimbenika:- Odgovorna primjena lijekova: Lijekove koji mogu izazvati parkinsonizam treba uzimati samo pod liječničkim nadzorom.
- Zaštita od toksina: Ograničenje izloženosti pesticidima, teškim metalima i industrijskim kemikalijama.
- Zdrav način života: Redovita tjelesna aktivnost, uravnotežena prehrana i prevencija cerebrovaskularnih bolesti smanjuju rizik.
