F06.5 Organski Disocijativni Poremećaj: Uzroci, Simptomi i Liječenje
F06.5 Organski Disocijativni Poremećaj: Uzroci, Simptomi i Liječenje
F06.5 Organski disocijativni poremećaj odnosi se na disocijativne simptome, poput gubitka svijesti, identiteta ili percepcije, koji su uzrokovani fizičkim oštećenjem ili disfunkcijom mozga. Ovaj poremećaj se javlja zbog neuroloških problema, a ne isključivo psiholoških ili traumatskih faktora. Disocijativni simptomi uključuju poremećaje pamćenja, svijesti, identiteta ili percepcije okoline.Simptomi Organskog Disocijativnog Poremećaja
Simptomi ovog poremećaja mogu uključivati:- Amnezija – Gubitak pamćenja, osobito događaja ili informacija koje su povezane s osobnim identitetom, ali bez organski objašnjenih uzroka.
- Fuga – Osoba može spontano "pobjeći" od svakodnevnih aktivnosti, zaboraviti tko je i gdje se nalazi.
- Depersonalizacija – Osobe mogu osjećati da su odvojene od vlastitog tijela ili svijesti, kao da su vanjski promatrači svog života.
- Derealizacija – Osjećaj da je okolina nestvarna ili iskrivljena.
- Disocijativni stupor – Osoba može doživjeti privremeni gubitak motoričkih funkcija ili odgovor na vanjske podražaje, iako nema fizičkog oštećenja koje bi to objasnilo.
Uzroci Organskog Disocijativnog Poremećaja
Za razliku od klasičnih disocijativnih poremećaja, organski disocijativni poremećaj uzrokovan je fizičkim ili neurološkim oštećenjima u mozgu. Glavni uzroci uključuju:- Neurološke bolesti – Bolesti poput epilepsije, moždanog udara ili encefalopatije mogu izazvati disocijativne simptome.
- Traumatske ozljede mozga – Ozljede glave koje utječu na dijelove mozga zadužene za svijest, pamćenje i percepciju mogu uzrokovati disocijaciju.
- Metabolički poremećaji – Poremećaji poput dijabetičke ketoacidoze ili hipoglikemije mogu izazvati promjene u svijesti i percepciji.
- Infekcije mozga – Infekcije poput encefalitisa mogu uzrokovati upalu i oštećenje mozga, što rezultira disocijativnim simptomima.
- Toksini i lijekovi – Nuspojave određenih lijekova, ili izloženost toksičnim tvarima, mogu izazvati disocijaciju.
Dijagnoza Organskog Disocijativnog Poremećaja
Dijagnosticiranje organskog disocijativnog poremećaja zahtijeva temeljit pristup koji uključuje:- Anamneza i opis simptoma – Detaljan razgovor s pacijentom i obitelji o simptomima, povijesti bolesti i nedavnim promjenama u ponašanju.
- Neurološki pregled – Slikovne pretrage mozga, poput MRI-a ili CT-a, mogu pomoći u prepoznavanju strukturalnih promjena ili oštećenja.
- Laboratorijske pretrage – Testovi krvi mogu otkriti metaboličke ili toksikološke uzroke.
- Psihijatrijska procjena – Psihološka procjena pomaže u razlikovanju organskih disocijativnih simptoma od onih izazvanih psihološkim traumama ili stresom.
Liječenje Organskog Disocijativnog Poremećaja
Liječenje je usmjereno na upravljanje simptomima i liječenje osnovnog uzroka poremećaja. Ključne metode uključuju:- Lijekovi – Ovisno o osnovnom uzroku, mogu se koristiti antikonvulzivi (za epilepsiju), antipsihotici ili lijekovi za smanjenje upale mozga.
- Liječenje osnovnog uzroka – Ako su simptomi posljedica infekcije, neurološke bolesti ili metaboličkog poremećaja, liječenje tih stanja može ublažiti disocijativne simptome.
- Psihoterapija – Terapija može pomoći pacijentima u suočavanju s promjenama u svijesti, identitetu i percepciji, čak i kad su uzroci organski. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može biti korisna za razumijevanje i prilagodbu simptomima.
- Rehabilitacija – Ovisno o težini oštećenja mozga, fizioterapija i radna terapija mogu pomoći u obnavljanju funkcionalnosti i kvalitete života.
- Podrška obitelji i zajednice – Edukacija i podrška obitelji ključni su za upravljanje poremećajem i stvaranje stabilnog okruženja za pacijenta.