Ovisni poremećaj ličnosti (F60.7): Simptomi, uzroci i učinkovite metode liječenja
Ovisni poremećaj ličnosti (F60.7): Simptomi, uzroci i uspješne metode terapije
Ovisni poremećaj ličnosti (F60.7 prema MKB-10) karakterizira stalna i pretjerana potreba za oslanjanjem na druge osobe, uz poteškoće u donošenju samostalnih odluka. Osobe s ovim poremećajem imaju izražen strah od napuštanja, nesposobnost preuzimanja odgovornosti i često se osjećaju bespomoćno kada su suočene s izazovima. Iako su odnosi važan dio zdravog života, kod osoba s ovisnim poremećajem ličnosti ta potreba prelazi granice normalnog, što može dovesti do ozbiljnih problema u međuljudskim odnosima i svakodnevnom funkcioniranju. Ipak, uz pravu terapiju moguće je postići značajno poboljšanje.
Simptomi ovisnog poremećaja ličnosti
Ovisni poremećaj ličnosti manifestira se kroz sljedeće simptome:
- Pretjerana potreba za podrškom: Osobe s ovim poremećajem stalno traže savjete, upute i podršku drugih, čak i za jednostavne odluke.
- Strah od napuštanja: Osjećaj straha da će ih drugi napustiti ili odbaciti izrazito je prisutan, zbog čega se često previše trude zadržati odnose, čak i one nezdrave.
- Poteškoće s donošenjem odluka: Samostalno odlučivanje predstavlja veliki izazov. Osoba s ovim poremećajem osjeća se nesigurno bez stalnog usmjeravanja od strane drugih.
- Pasivno ponašanje: Zbog straha od gubitka podrške, osobe često postaju pasivne u međuljudskim odnosima, prepuštajući druge da donose ključne odluke umjesto njih.
- Osjećaj bespomoćnosti: Osobe s ovisnim poremećajem ličnosti često osjećaju da nisu sposobne brinuti o sebi bez pomoći drugih.
- Traženje novih odnosa: Kada se jedan odnos završi, osoba s ovim poremećajem odmah traži novi izvor podrške, često ulazeći u nezdrave veze.
Uzroci ovisnog poremećaja ličnosti
Razvoj ovisnog poremećaja ličnosti povezan je s kombinacijom genetskih, psiholoških i okolišnih faktora:
- Genetska predispozicija: Postoji povećan rizik za razvoj poremećaja kod osoba koje u obitelji imaju povijest sličnih problema ili anksioznih poremećaja.
- Odgoj: Djeca koja su odgajana u previše zaštitničkim ili kontrolirajućim obiteljima mogu razviti osjećaj nesamostalnosti i ovisnosti o drugima.
- Negativna iskustva: Traumatična iskustva u djetinjstvu, poput zanemarivanja ili emocionalnog zlostavljanja, mogu pojačati osjećaj nesigurnosti i potrebu za oslanjanjem na druge.
Dijagnoza ovisnog poremećaja ličnosti
Dijagnoza ovisnog poremećaja ličnosti postavlja se kroz procjenu simptoma, ponašanja i povijesti međuljudskih odnosa. Stručnjak za mentalno zdravlje, poput psihijatra ili psihologa, procjenjuje prisutnost karakterističnih simptoma, uzimajući u obzir i duže razdoblje ponašanja, te koristi dijagnostičke kriterije iz MKB-10 ili DSM-5. Važno je razlikovati ovaj poremećaj od drugih poremećaja ličnosti, posebno anksioznih i depresivnih stanja.
Liječenje ovisnog poremećaja ličnosti
Liječenje ovisnog poremećaja ličnosti najčešće uključuje kombinaciju psihoterapije, edukacije i podrške, a u nekim slučajevima i farmakoterapiju. Cilj terapije je pomoći pacijentu da postane samostalniji, izgradi samopouzdanje i nauči donositi vlastite odluke.
1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) ključna je terapijska metoda za liječenje ovisnog poremećaja ličnosti. KBT pomaže pacijentu da prepozna i promijeni negativne obrasce mišljenja, kao i uvjerenja koja potiču ovisnost o drugima. Kroz ovaj proces, pacijenti uče kako preuzeti kontrolu nad vlastitim životom, donositi samostalne odluke i graditi osjećaj neovisnosti.
2. Interpersonalna terapija (IPT)
Interpersonalna terapija fokusira se na poboljšanje međuljudskih odnosa, pomažući pacijentu da razvije zdravije obrasce komunikacije i nauči kako se nositi s napuštanjem i osjećajem nesigurnosti. Ovaj pristup je osobito koristan za jačanje samopouzdanja u socijalnim odnosima.
3. Psihodinamička terapija
Psihodinamička terapija usmjerena je na istraživanje nesvjesnih emocija i prošlih iskustava koja mogu utjecati na ponašanje pacijenta. Kroz terapiju, pacijent može osvijestiti dublje emocionalne probleme koji doprinose ovisnosti o drugima i naučiti nove načine suočavanja s vlastitim osjećajima.
4. Farmakoterapija
Lijekovi nisu primarni način liječenja ovisnog poremećaja ličnosti, ali se mogu koristiti za upravljanje pridruženim simptomima anksioznosti ili depresije.
Antidepresivi ili anksiolitici mogu pomoći u smanjenju intenziteta tih simptoma, olakšavajući pacijentu sudjelovanje u psihoterapiji.
5. Podrška i edukacija
Podrška obitelji i edukacija ključni su dijelovi procesa oporavka. Članovi obitelji mogu pomoći pacijentu da postane svjesniji svojih obrazaca ponašanja i pružiti emocionalnu podršku tijekom terapije. Također, učenje novih vještina, kao što su asertivnost i donošenje odluka, može ojačati pacijentovu samostalnost.
Zaključak
Ovisni poremećaj ličnosti može značajno ograničiti nečiji život i odnose zbog stalne potrebe za oslanjanjem na druge. Međutim, s pravovremenom dijagnozom i odgovarajućom terapijom, osobe s ovim poremećajem mogu postići veću samostalnost, poboljšati svoje samopouzdanje i razviti zdravije međuljudske odnose.
Naslovnica
