Patološka sklonost kockanju (F63.0)
Patološka sklonost kockanju (F63.0): Simptomi, uzroci i učinkoviti psihijatrijski tretmani Patološka sklonost kockanju (F63.0): Simptomi, uzroci i psihijatrijske metode liječenja Patološka sklonost kockanju, poznata i kao kockarska ovisnost ili kompulzivno kockanje, kategorizirana je pod šifrom F63.0 prema MKB-10 klasifikaciji bolesti. Ovaj poremećaj spada u grupu poremećaja impulsa, pri čemu osoba osjeća neodoljivu potrebu za kockanjem, bez obzira na ozbiljne negativne posljedice koje to ponašanje može izazvati u njezinom životu.

Simptomi patološke sklonosti kockanju (F63.0)

Patološko kockanje karakteriziraju sljedeći simptomi:
  1. Nemogućnost kontrole: Osobe s ovim poremećajem ne mogu kontrolirati poriv za kockanjem, čak i kada su svjesne štetnih posljedica.
  2. Opsjednutost kockanjem: Osoba provodi mnogo vremena razmišljajući o kockanju, planiranju budućih igara ili pronalaženju novca za nastavak kockanja.
  3. Povećanje uloga: S vremenom osobe osjećaju potrebu za povećanjem uloga kako bi postigle isti osjećaj uzbuđenja.
  4. Negativne posljedice: Kockanje uzrokuje ozbiljne probleme u životu – gubitak novca, probleme u vezama, gubitak posla ili osobnog integriteta.
  5. Pokušaji prestanka: Česti neuspješni pokušaji da se prestane kockati ili kontrolira ponašanje, često uz osjećaj krivnje i očaja.
  6. Laži i prikrivanje: Osoba može lagati članovima obitelji, prijateljima ili stručnjacima kako bi prikrila svoju ovisnost.

Uzroci patološke sklonosti kockanju

Patološko kockanje ima složenu etiologiju, pri čemu postoji kombinacija bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika koji dovode do razvoja ovog poremećaja:
  1. Genetska predispozicija: Ljudi koji imaju obiteljsku povijest ovisnosti (bilo kockanja ili drugih oblika ovisnosti) skloniji su razvoju ovog poremećaja.
  2. Neurobiološki čimbenici: Patološki kockari često pokazuju promjene u funkciji neurotransmitera, poput dopamina, što uzrokuje osjećaj nagrade i uzbuđenja tijekom kockanja.
  3. Osobni i psihološki faktori: Ljudi s emocionalnim poremećajima poput anksioznosti, depresije ili niskog samopouzdanja često koriste kockanje kao način bijega od svakodnevnih problema.
  4. Utjecaj okoline: Pristupačnost kockarskih aktivnosti, društveni pritisak ili društvena normalizacija kockanja mogu doprinijeti razvoju poremećaja.

Dijagnoza patološke sklonosti kockanju (F63.0)

Dijagnoza se postavlja na temelju psihijatrijske evaluacije, uz procjenu simptoma i njihovog utjecaja na svakodnevni život. Psihijatri koriste standardizirane alate za procjenu, kao što su upitnici za poremećaje kockanja, kako bi dobili točan uvid u stanje pacijenta.

Psihijatrijski tretmani za patološko kockanje (F63.0)

Liječenje patološkog kockanja zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje kombinaciju psihoterapije, farmakoterapije i podrške iz okoline. Ključni pristupi u liječenju su:

1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT je iznimno učinkovit tretman za patološko kockanje jer pomaže pacijentima da identificiraju i promijene disfunkcionalne obrasce razmišljanja i ponašanja povezane s kockanjem. Ova terapija pomaže pacijentima da prepoznaju okidače za kockanje i razviju strategije kako bi se nosili s porivima na zdraviji način.

2. Grupna terapija i podrška

Grupne terapije, poput programa „Anonimnih kockara“, omogućavaju ljudima s ovim poremećajem da dijele svoja iskustva, dobiju podršku i uče od drugih koji su se suočili s istim izazovima. Ova vrsta podrške igra ključnu ulogu u dugotrajnom oporavku.

3. Lijekovi

Farmakoterapija može biti korisna u liječenju kockarskog poremećaja, osobito ako su prisutni i drugi poremećaji poput depresije ili anksioznosti. Lijekovi poput antidepresiva, stabilizatora raspoloženja ili antagonista opioidnih receptora mogu pomoći u smanjenju nagona za kockanjem.

4. Psihodinamička terapija

Psihodinamička terapija usmjerena je na istraživanje nesvjesnih emocionalnih sukoba koji mogu biti uzrok patološkog kockanja. Ova terapija pomaže pacijentima da se suoče s duboko ukorijenjenim emocionalnim problemima koji potiču potrebu za kockanjem.

5. Obiteljska terapija

Kockanje često utječe na obiteljske odnose, a obiteljska terapija može pomoći u ponovnoj izgradnji povjerenja i poboljšanju komunikacije. Uključivanje članova obitelji u proces liječenja pomaže pacijentima da dobiju podršku i razviju zdrave odnose.

Prevencija recidiva

Jedan od ključnih izazova kod patološkog kockanja je prevencija recidiva. Oporavak od kockanja je proces koji zahtijeva dugotrajnu predanost, a osobe su sklone povremenim padovima. Kroz terapijske metode, pacijenti uče kako prepoznati rane znakove povratka starim obrascima i razviti strategije suočavanja kako bi izbjegli recidiv.

Zaključak

Patološka sklonost kockanju (F63.0) ozbiljan je poremećaj impulsa koji može značajno narušiti život osobe, ali uz odgovarajući tretman i podršku, moguće je postići oporavak. Kombinacija psihoterapije, lijekova i grupne podrške ključni su za upravljanje ovim poremećajem. Ako vi ili netko koga poznajete pati od patološke sklonosti kockanju, potražite stručnu pomoć što je prije moguće. Rano prepoznavanje problema i pravovremena intervencija mogu značajno poboljšati ishode liječenja i pomoći osobi da vrati kontrolu nad svojim životom.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)