F65.2 Egzibicionizam: Prepoznavanje i terapijski pristupi Što je egzibicionizam (F65.2)? Egzibicionizam, prema ICD-10 klasifikaciji pod šifrom F65.2, označava poremećaj u kojem osoba osjeća snažan poriv da pokazuje svoje genitalije nepoznatim osobama, obično s ciljem postizanja seksualnog uzbuđenja. Ovakvo ponašanje često uzrokuje nelagodu ili šok kod drugih, a može se ponavljati u raznim situacijama, poput javnih mjesta. Kako prepoznati egzibicionizam? Osobe koje pate od egzibicionizma često imaju kompulzivnu potrebu izlagati se drugima, obično na neočekivanim mjestima, kao što su ulice, parkovi ili druga javna mjesta. Ovaj poremećaj se obično manifestira kao čin iznenađenja, gdje osoba traži reakciju iznenađenja ili šoka od promatrača. Psihološki korijeni poremećaja Egzibicionizam često ima dublje emocionalne i psihološke korijene, uključujući osjećaj niskog samopouzdanja, nesigurnosti ili traume iz djetinjstva. Ovakvo ponašanje može biti način na koji osoba pokušava postići kontrolu ili privući pažnju, često zbog osjećaja bespomoćnosti u drugim aspektima života. Utjecaj na svakodnevni život Ovaj poremećaj može ozbiljno ometati svakodnevni život osobe, uključujući probleme sa zakonom, gubitak osobnih i profesionalnih odnosa te osjećaj srama. Osim toga, egzibicionizam može uzrokovati tjeskobu i depresiju, osobito ako osoba doživi negativne reakcije ili odbacivanje od strane okoline. Terapijski pristupi liječenju egzibicionizma Liječenje egzibicionizma obično uključuje kombinaciju psihoterapije i, u nekim slučajevima, farmakološkog liječenja. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pokazala se kao vrlo učinkovita u pomaganju osobama da prepoznaju i promijene svoje destruktivne obrasce ponašanja.

Psihoterapija

Kroz psihoterapiju, osoba radi na razumijevanju svojih unutarnjih konflikata i emocionalnih potreba koje vode do egzibicionističkih ponašanja. Terapeut pomaže osobi razviti zdravije načine izražavanja seksualnosti i suočavanja s emocijama. Farmakološka terapija U slučajevima kada osoba pokazuje kompulzivne tendencije ili kada egzibicionizam značajno utječe na svakodnevni život, farmakološko liječenje može pomoći. Lijekovi poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) mogu smanjiti seksualne impulse i pomoći u kontroliranju kompulzivnog ponašanja. Uloga obitelji i podrška Podrška obitelji i bliskih osoba može biti ključna u oporavku. Razumijevanje poremećaja i otvorena komunikacija s osobom koja pati od egzibicionizma mogu pomoći u stvaranju sigurnog okruženja u kojem se može poticati promjena ponašanja. Terapeut može uključiti članove obitelji u proces kako bi se poboljšali rezultati terapije. Prevencija recidiva Smanjenje rizika od ponovnog pojavljivanja egzibicionističkog ponašanja ovisi o kontinuiranoj terapiji, razvijanju zdravih mehanizama suočavanja i radom na emocionalnoj stabilnosti. Osoba u terapiji uči tehnike samokontrole i upravljanja seksualnim impulsima, čime se smanjuje vjerojatnost recidiva. Zaključak Egzibicionizam je poremećaj koji može imati ozbiljne posljedice na osobni i profesionalni život. S pravovremenom dijagnozom i odgovarajućim terapijskim pristupima, osobe s ovim poremećajem mogu naučiti kontrolirati svoje porive, izgraditi zdravije obrasce ponašanja i voditi kvalitetniji život.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---