Kako Prepoznati i Liječiti Namjerno Izazivanje ili Simulaciju Simptoma (F68.1) u Psihijatriji
Kako Prepoznati i Liječiti Namjerno Izazivanje ili Simulaciju Simptoma (F68.1) u Psihijatriji

Uvod

Namjerno izazivanje ili simulacija simptoma (F68.1) poznato je u psihijatriji kao stanje gdje pojedinac namjerno stvara ili simulira fizičke ili psihičke simptome kako bi ostvario određene koristi, bilo emocionalne, društvene ili materijalne. Ova se dijagnoza često miješa s poremećajima poput hipohondrije ili somatizacijskih poremećaja, ali ključna razlika je svjesna manipulacija vlastitim stanjem. U ovom članku ćemo objasniti kako prepoznati ovaj poremećaj i koji su učinkoviti tretmani u psihijatriji za njegovo upravljanje.

Što je F68.1 - Namjerno Izazivanje Simptoma?

F68.1 predstavlja dijagnozu u okviru Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-10), gdje osoba svjesno pretjeruje ili lažira simptome bolesti. Ovi simptomi mogu biti fizički, poput bolova ili ozljeda, ili psihološki, kao što su depresija ili anksioznost. Najčešći razlozi za ovakvo ponašanje uključuju želju za pažnjom, izbjegavanje odgovornosti ili dobivanje financijske kompenzacije.

Kako Prepoznati Simulaciju Simptoma?

Identifikacija ovog poremećaja može biti složena jer pacijenti često vješto prikrivaju svoje stvarne namjere. Međutim, neki od znakova koji mogu ukazivati na simulaciju simptoma uključuju:
  • Nepodudaranje između simptoma i kliničkih nalaza: Osobe često prijavljuju simptome koji se ne podudaraju s nalazima laboratorijskih testova ili dijagnostičkih pretraga.
  • Promjena priče: Pacijent često mijenja svoju priču o simptomima ili načinu na koji su se pojavili.
  • Preveliki fokus na bolesti: Osobe često iznose previše detalja o simptomima ili pokazuju pretjeranu brigu za svoje stanje, iako su njihovi klinički nalazi normalni.
  • Povijest sličnog ponašanja: Ako je osoba u prošlosti simulirala simptome ili imala slične epizode, to može biti znak za ponavljanje.

Psihijatrijsko Liječenje

Liječenje osoba s dijagnozom F68.1 zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje psihijatre, psihologe i druge stručnjake. Glavni cilj je pomoći pacijentu da se suoči s osnovnim psihološkim problemima koji ih navode na simuliranje simptoma.
  1. Psihoterapija: Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) često je učinkovita u pomaganju pacijentima da prepoznaju destruktivne obrasce mišljenja i ponašanja te ih zamijene zdravijim načinima nošenja sa stresom i problemima.
  2. Lijekovi: Antidepresivi i anksiolitici mogu se koristiti kako bi se liječili prateći simptomi depresije ili anksioznosti koji mogu biti prisutni kod pacijenata.
  3. Obiteljska Terapija: Uključivanje članova obitelji može biti ključno jer pacijentima često nedostaje emocionalna podrška ili stabilnost, što ih može potaknuti na simulaciju simptoma.
  4. Postavljanje Granica: Važno je da zdravstveni radnici postave jasne granice s pacijentima kako bi spriječili buduće manipulativno ponašanje. To uključuje pažljivo praćenje svih prijavljenih simptoma i izbjegavanje prevelike empatije prema potencijalno simuliranim stanjima.

Zaključak

Simulacija simptoma (F68.1) predstavlja izazov za psihijatrijske stručnjake, ali s pravom dijagnostikom i liječenjem moguće je pomoći pacijentima da prevladaju ovo ponašanje. Kroz kombinaciju psihoterapije, medikamentoznog liječenja i podrške obitelji, pacijenti mogu naučiti zdravije načine suočavanja s problemima i prestati koristiti lažne simptome kao sredstvo postizanja ciljeva. Ako sumnjate da vi ili netko koga poznajete simulira simptome, važno je potražiti stručnu pomoć kako bi se što prije započelo s liječenjem.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)