F23.3 Ostali Akutni Pretežno Sumanuti Poremećaji: Dijagnoza i Liječenje

F23.3 Ostali Akutni Pretežno Sumanuti Poremećaji: Dijagnoza i Liječenje

Akutni pretežno sumanuti poremećaji (F23.3) karakteriziraju nagla pojava deluzija, često u kombinaciji s drugim psihotičnim simptomima. Iako simptomi mogu biti slični onima kod shizofrenije, ovi poremećaji imaju kraći tijek i blagu kliničku sliku. Oboljeli često iskuse epizode sumanutih ideja poput paranoje ili deluzija veličine.

Simptomi

Glavni simptomi pretežno sumanutih poremećaja uključuju:

1. Deluzije – Najčešće su to paranoidne deluzije, u kojima pacijent vjeruje da ga drugi žele povrijediti ili kontrolirati. Mogu se javiti i deluzije veličine, gdje osoba vjeruje da ima izvanredne sposobnosti ili status.
2. Brz početak – Simptomi se razvijaju naglo, unutar nekoliko dana, i intenzivno utječu na svakodnevno funkcioniranje.
3. Očuvana svijest – Osobe obično ostaju svjesne svojih okolina, ali njihovo razmišljanje postaje iskrivljeno zbog sumanutih vjerovanja.
4. Kratko trajanje – Simptomi traju obično manje od mjesec dana, s mogućim brzim oporavkom nakon liječenja.

Dijagnoza

Dijagnoza F23.3 postavlja se kada osoba razvije pretežno deluzivne simptome u kratkom razdoblju, često bez prethodnih psihijatrijskih problema. Važno je isključiti organska stanja poput neuroloških poremećaja ili zloupotrebe tvari. Dijagnostički proces uključuje psihijatrijsku procjenu, laboratorijske testove i neurološke pretrage kako bi se utvrdili uzroci simptoma.

Liječenje

Liječenje akutnih pretežno sumanutih poremećaja zahtijeva brzu intervenciju kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije i osigurao brzi oporavak.

1. Antipsihotici – Lijekovi poput haloperidola ili atipičnih antipsihotika koriste se za smanjenje intenziteta deluzija i kontrolu psihotičnih simptoma.
2. Anksiolitici – U slučajevima ozbiljne tjeskobe ili agitacije, koriste se benzodiazepini za smirenje pacijenta.
3. Psihoterapija – Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pomaže pacijentima da prepoznaju iskrivljena razmišljanja i zamijene ih realnijim uvjerenjima. Psihoterapija također pomaže u suočavanju s emocionalnim stresom i prevenciji ponovne pojave simptoma.
4. Podrška obitelji i okoline – Edukacija članova obitelji i bliskih osoba važna je za podršku pacijentu tijekom i nakon akutne epizode. Obitelj može prepoznati rane znakove relapsa i osigurati stabilno okruženje za oporavak.
5. Praćenje – Redoviti psihijatrijski pregledi ključni su za praćenje stanja pacijenta, prilagodbu terapije i prevenciju ponovnih epizoda.

Prognoza

S odgovarajućim liječenjem, prognoza za akutni pretežno sumanuti poremećaj je dobra. Većina pacijenata doživi potpun oporavak unutar nekoliko tjedana, bez dugotrajnih simptoma. Relapsi su mogući, ali pravilno praćenje i dugoročna skrb mogu smanjiti taj rizik.

Zaključak

Akutni pretežno sumanuti poremećaji zahtijevaju brzu intervenciju i odgovarajuće liječenje. Kombinacija antipsihotika, psihoterapije i podrške iz okoline ključna je za uspješan oporavak pacijenata. Pravovremeno liječenje može značajno poboljšati kvalitetu života i spriječiti ponovne epizode psihotičnih simptoma.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---