F44.1 Disocijativna Fuga
F44.1 Disocijativna Fuga: Uzroci, Simptomi i Liječenje

F44.1 Disocijativna Fuga: Što Je i Kako Se Liječi

Disocijativna fuga (F44.1) je rijedak, ali ozbiljan poremećaj unutar spektra disocijativnih poremećaja, koji karakterizira iznenadni, neočekivani bijeg iz vlastitog okruženja ili života, praćen gubitkom identiteta i sjećanja na prošlost. Ovaj poremećaj se često javlja kao reakcija na intenzivan stres ili traumu. Osobe koje pate od disocijativne fuge mogu se odjednom preseliti u drugo mjesto, usvojiti novi identitet, a da nisu svjesne prethodnog života.

Što je Disocijativna Fuga?

Disocijativna fuga je psihološki poremećaj koji uzrokuje gubitak pamćenja u vezi s osobnim identitetom, često praćen neočekivanim putovanjem ili odlaskom iz mjesta prebivališta. Osobe u stanju fuge ne prepoznaju svoju prošlost, a mogu i usvojiti novi identitet. Ovo stanje obično traje od nekoliko sati do nekoliko mjeseci, a kada se osoba „probudi“ iz fuge, često ne može prisjetiti perioda koji je provela u tom stanju.

Simptomi Disocijativne Fuge

Simptomi disocijativne fuge mogu uključivati:
  • Naglo putovanje: Osoba napušta svoje uobičajeno okruženje bez jasnog razloga, često odlazi u drugo mjesto.
  • Gubitak osobnog identiteta: Osoba ne prepoznaje sebe, ne sjeća se svog imena, posla ili osobnih odnosa.
  • Usvajanje novog identiteta: U nekim slučajevima osoba može preuzeti novi identitet, započeti novi život bez svijesti o prethodnom.
  • Zbunjenost ili dezorijentacija: Osoba može djelovati zbunjeno kada se susretne s poznatim ljudima ili okolinom.
  • Iznenadno vraćanje u normalno stanje: Kada fuga završi, osoba često nema sjećanje na period fuge i zbunjena je zbog svog trenutnog okruženja.

Uzroci Disocijativne Fuge

Disocijativna fuga najčešće je izazvana ekstremnim emocionalnim stresom ili traumom. Neki od glavnih uzroka uključuju:
  • Traumatski događaji: Fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje, gubitak voljene osobe, prirodne katastrofe ili nesreće.
  • Ratna iskustva ili nasilje: Osobe koje su preživjele rat ili nasilne događaje imaju veći rizik od razvoja disocijativne fuge.
  • Ozbiljni problemi u obiteljskim ili društvenim odnosima: Dugotrajni stresni odnosi ili intenzivni konflikti mogu potaknuti disocijaciju.

Dijagnoza Disocijativne Fuge

Dijagnoza disocijativne fuge temelji se na detaljnom kliničkom pregledu i ispitivanju pacijentove povijesti. Psihijatar će isključiti neurološke i druge fizičke uzroke gubitka pamćenja te procijeniti prisutnost stresa ili traume u životu pacijenta. Ključno je razlikovati disocijativnu fugu od drugih stanja poput amnezije uzrokovane ozljedom mozga ili zloupotrebom supstanci. Prema ICD-10 klasifikaciji, dijagnoza disocijativne fuge uključuje:
  • Gubitak osobnog identiteta i prisjećanja osobne prošlosti.
  • Neočekivano putovanje, obično na velike udaljenosti, s promjenom identiteta.
  • Izostanak fizičkih uzroka amnezije.

Liječenje Disocijativne Fuge

Liječenje disocijativne fuge uključuje psihoterapiju i podršku kako bi se osoba suočila s traumatskim iskustvima i povratila stabilan identitet.

1. Psihoterapija

Psihoterapija je temelj liječenja disocijativne fuge. Kroz terapiju pacijenti se suočavaju s potisnutim traumatskim iskustvima koja su izazvala disocijaciju. Neki od najučinkovitijih oblika terapije uključuju:
  • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže u prepoznavanju i promjeni negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja povezanih s traumom.
  • Psihodinamička terapija: Ova vrsta terapije usmjerena je na istraživanje potisnutih emocionalnih sukoba iz prošlosti kako bi se pomoglo u oporavku identiteta.
  • Traumatska terapija: Fokusira se na obradu traumatskih sjećanja i ponovnu integraciju tih iskustava u svijest pacijenta.

2. Lijekovi

Lijekovi se obično ne koriste za izravno liječenje disocijativne fuge, ali mogu biti potrebni ako je fuga povezana s drugim stanjima poput anksioznosti ili depresije. Antidepresivi i anksiolitici pomažu u regulaciji emocionalnog stanja pacijenta tijekom terapijskog procesa.

3. Podrška Obitelji i Prijatelja

Osobe koje prolaze kroz disocijativnu fugu često trebaju značajnu podršku svoje obitelji i prijatelja. Stvaranje stabilnog okruženja i pružanje emocionalne podrške ključni su za oporavak. Obitelj može pomoći osobi da se ponovo integrira u svakodnevni život nakon završetka fuge.

Prevencija Disocijativne Fuge

Prevencija disocijativne fuge uglavnom se odnosi na rješavanje stresa i trauma u ranijoj fazi. Traženje stručne pomoći nakon traumatskih događaja, kao i redovito prakticiranje tehnika za smanjenje stresa, može smanjiti rizik od razvoja ovog poremećaja.

Zaključak

F44.1 disocijativna fuga je rijedak, ali ozbiljan poremećaj koji zahtijeva pravovremeno prepoznavanje i liječenje. Ako vi ili netko koga poznajete pokazuje znakove disocijativne fuge, važno je odmah potražiti stručnu pomoć. Psihoterapija i podrška iz okoline ključni su za oporavak i povratak stabilnog identiteta.    

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)