F44.3 Stanje Transa i Opsjednutosti
F44.3 Stanje Transa i Opsjednutosti: Uzroci, Simptomi i Psihijatrijsko Liječenje

F44.3 Stanje Transa i Opsjednutosti: Što je, Kako Prepoznati i Liječiti

Stanje transa i opsjednutosti (F44.3) spada u grupu disocijativnih poremećaja, pri čemu osoba doživljava promijenjeno stanje svijesti, pri čemu može imati osjećaj kao da je pod kontrolom vanjskih sila ili drugih bića. Ovaj poremećaj može biti povezan s intenzivnim stresom, traumatskim iskustvima ili kulturnim i vjerskim uvjerenjima. Psihijatrijsko liječenje i podrška ključni su za oporavak i vraćanje u normalno stanje svijesti.

Što je Stanje Transa i Opsjednutosti?

Stanje transa karakterizira promijenjeno stanje svijesti, u kojem osoba doživljava osjećaj odvojenosti od tijela i okoline. Opsjednutost podrazumijeva stanje u kojem osoba vjeruje da je pod utjecajem vanjskih sila, bića ili entiteta koji preuzimaju kontrolu nad njezinim tijelom i ponašanjem. Osobe koje prolaze kroz stanje transa ili opsjednutosti često su nesvjesne svoje okoline, a njihovo ponašanje može postati neuobičajeno ili bizarno. Ova stanja nisu rezultat voljnog djelovanja osobe, već predstavljaju disocijativni odgovor na teški emocionalni ili psihički stres.

Simptomi Stanja Transa i Opsjednutosti

Simptomi ovog poremećaja mogu varirati ovisno o ozbiljnosti stanja, a neki od ključnih simptoma uključuju:
  • Gubitak osjećaja za vlastiti identitet: Osoba može osjećati da više nije "ona sama", kao da su njezine misli, emocije i ponašanje pod kontrolom vanjske sile.
  • Promijenjeno ponašanje: Osoba može pokazivati neuobičajeno ponašanje, uključujući govor ili pokrete koji nisu karakteristični za nju.
  • Nedostatak svijesti o stvarnom svijetu: Osobe u stanju transa često ne reagiraju na okolinu, što može stvoriti dojam da su "isključene" ili nesvjesne.
  • Vjerovanje o opsjednutosti: Osoba može čvrsto vjerovati da je pod kontrolom nadnaravne sile, bića ili entiteta, te da ne može kontrolirati svoje postupke.

Uzroci Stanja Transa i Opsjednutosti

Ovaj poremećaj često je povezan s određenim kulturnim ili vjerskim uvjerenjima, no može nastati i kao odgovor na ekstremni stres ili traumu. Neki od uzroka uključuju:
  • Psihološki stres: Dugotrajna izloženost stresnim situacijama može dovesti do disocijacije kao obrambenog mehanizma.
  • Traumatska iskustva: Osobe koje su doživjele ozbiljnu emocionalnu ili fizičku traumu mogu razviti disocijativne simptome.
  • Kulturalni i religijski faktori: U nekim kulturama, stanje transa i opsjednutosti može se doživjeti kao dio religijskih rituala, no u psihijatriji se to stanje prepoznaje kao disocijativni poremećaj kada uzrokuje patnju i ometa svakodnevni život.

Dijagnoza Stanja Transa i Opsjednutosti

Dijagnoza ovog stanja postavlja se kada liječnik ili psihijatar isključi sve fizičke i neurološke uzroke, a prisutni su simptomi koji ukazuju na disocijaciju i promjenu stanja svijesti. Prema ICD-10 klasifikaciji, stanje transa i opsjednutosti dijagnosticira se ako:
  • Pacijent pokazuje značajnu promjenu svijesti i ponašanja, koja nije rezultat voljnog djelovanja.
  • Postoje jasni dokazi da je stanje povezano sa stresom, traumom ili uvjerenjem.
  • Isključeni su drugi medicinski uzroci, poput neuroloških poremećaja.

Liječenje Stanja Transa i Opsjednutosti

Liječenje stanja transa i opsjednutosti usmjereno je na ublažavanje simptoma, razumijevanje uzroka poremećaja i vraćanje osobe u normalno stanje svijesti. Najčešće metode liječenja uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je ključni alat u liječenju ovog poremećaja. Cilj terapije je pomoći pacijentu da prepozna izvore stresa i traume, te razvije zdravije načine suočavanja s emocionalnim pritiscima. Neke od terapijskih metoda koje se koriste uključuju:
  • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima da prepoznaju negativne obrasce mišljenja i ponašanja te ih zamijene zdravijima.
  • Psihodinamička terapija: Fokusira se na istraživanje duboko ukorijenjenih emocionalnih sukoba koji mogu poticati disocijativne simptome.
  • Terapija usmjerena na traumu: Pomaže pacijentima da obrade traumatske događaje i integriraju ta iskustva na zdrav način.

2. Farmakoterapija

U nekim slučajevima, upotreba lijekova poput antidepresiva ili anksiolitika može biti korisna za ublažavanje simptoma tjeskobe ili depresije. Lijekovi se često koriste kao dodatak psihoterapiji i pomažu u stabilizaciji pacijentovog emocionalnog stanja.

3. Podrška Okoline

Emocionalna podrška obitelji i prijatelja ključna je za oporavak. Osiguravanje sigurnog i stabilnog okruženja može pomoći pacijentu da se osjeća zaštićeno dok prolazi kroz proces liječenja.

4. Kulturalno Osjetljivo Liječenje

U slučajevima gdje su uvjerenja o opsjednutosti povezana s kulturnim ili vjerskim praksama, važno je pružiti liječenje koje poštuje te uvjerenja, ali i pomaže pacijentu da prepozna granice između zdravih rituala i disocijativnih poremećaja. U nekim situacijama, suradnja s duhovnim vođama može biti korisna u pružanju cjelovite podrške pacijentu.

Prevencija Stanja Transa i Opsjednutosti

Prevencija ovog poremećaja uključuje rano prepoznavanje i tretiranje izvora stresa i traume. Pravovremena psihoterapija nakon traumatskih događaja može pomoći u sprječavanju razvoja disocijativnih simptoma. Također, rad na razvoju emocionalne otpornosti i zdravih strategija suočavanja sa stresom može smanjiti rizik od disocijacije.

Zaključak

Stanje transa i opsjednutosti predstavlja ozbiljan disocijativni poremećaj koji može značajno utjecati na kvalitetu života. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i pružanje adekvatnog psihijatrijskog liječenja ključni su za oporavak. Kroz psihoterapiju, podršku okoline i, u nekim slučajevima, lijekove, pacijenti mogu prevladati simptome ovog stanja i vratiti se normalnom životu. Ako vi ili netko koga poznajete pokazuje znakove ovog poremećaja, važno je potražiti stručnu pomoć kako bi se omogućio pravovremeni tretman.    

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)