F44.3 Stanje Transa i Opsjednutosti: Uzroci, Simptomi i Psihijatrijsko Liječenje

F44.3 Stanje Transa i Opsjednutosti: Što je, Kako Prepoznati i Liječiti

Stanje transa i opsjednutosti (F44.3) spada u grupu disocijativnih poremećaja, pri čemu osoba doživljava promijenjeno stanje svijesti, pri čemu može imati osjećaj kao da je pod kontrolom vanjskih sila ili drugih bića. Ovaj poremećaj može biti povezan s intenzivnim stresom, traumatskim iskustvima ili kulturnim i vjerskim uvjerenjima. Psihijatrijsko liječenje i podrška ključni su za oporavak i vraćanje u normalno stanje svijesti.

Što je Stanje Transa i Opsjednutosti?

Stanje transa karakterizira promijenjeno stanje svijesti, u kojem osoba doživljava osjećaj odvojenosti od tijela i okoline. Opsjednutost podrazumijeva stanje u kojem osoba vjeruje da je pod utjecajem vanjskih sila, bića ili entiteta koji preuzimaju kontrolu nad njezinim tijelom i ponašanjem. Osobe koje prolaze kroz stanje transa ili opsjednutosti često su nesvjesne svoje okoline, a njihovo ponašanje može postati neuobičajeno ili bizarno. Ova stanja nisu rezultat voljnog djelovanja osobe, već predstavljaju disocijativni odgovor na teški emocionalni ili psihički stres.

Simptomi Stanja Transa i Opsjednutosti

Simptomi ovog poremećaja mogu varirati ovisno o ozbiljnosti stanja, a neki od ključnih simptoma uključuju:

• Gubitak osjećaja za vlastiti identitet: Osoba može osjećati da više nije "ona sama", kao da su njezine misli, emocije i ponašanje pod kontrolom vanjske sile.
• Promijenjeno ponašanje: Osoba može pokazivati neuobičajeno ponašanje, uključujući govor ili pokrete koji nisu karakteristični za nju.
• Nedostatak svijesti o stvarnom svijetu: Osobe u stanju transa često ne reagiraju na okolinu, što može stvoriti dojam da su "isključene" ili nesvjesne.
• Vjerovanje o opsjednutosti: Osoba može čvrsto vjerovati da je pod kontrolom nadnaravne sile, bića ili entiteta, te da ne može kontrolirati svoje postupke.

Uzroci Stanja Transa i Opsjednutosti

Ovaj poremećaj često je povezan s određenim kulturnim ili vjerskim uvjerenjima, no može nastati i kao odgovor na ekstremni stres ili traumu. Neki od uzroka uključuju:

• Psihološki stres: Dugotrajna izloženost stresnim situacijama može dovesti do disocijacije kao obrambenog mehanizma.
• Traumatska iskustva: Osobe koje su doživjele ozbiljnu emocionalnu ili fizičku traumu mogu razviti disocijativne simptome.
• Kulturalni i religijski faktori: U nekim kulturama, stanje transa i opsjednutosti može se doživjeti kao dio religijskih rituala, no u psihijatriji se to stanje prepoznaje kao disocijativni poremećaj kada uzrokuje patnju i ometa svakodnevni život.

Dijagnoza Stanja Transa i Opsjednutosti

Dijagnoza ovog stanja postavlja se kada liječnik ili psihijatar isključi sve fizičke i neurološke uzroke, a prisutni su simptomi koji ukazuju na disocijaciju i promjenu stanja svijesti. Prema ICD-10 klasifikaciji, stanje transa i opsjednutosti dijagnosticira se ako:

• Pacijent pokazuje značajnu promjenu svijesti i ponašanja, koja nije rezultat voljnog djelovanja.
• Postoje jasni dokazi da je stanje povezano sa stresom, traumom ili uvjerenjem.
• Isključeni su drugi medicinski uzroci, poput neuroloških poremećaja.

Liječenje Stanja Transa i Opsjednutosti

Liječenje stanja transa i opsjednutosti usmjereno je na ublažavanje simptoma, razumijevanje uzroka poremećaja i vraćanje osobe u normalno stanje svijesti. Najčešće metode liječenja uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je ključni alat u liječenju ovog poremećaja. Cilj terapije je pomoći pacijentu da prepozna izvore stresa i traume, te razvije zdravije načine suočavanja s emocionalnim pritiscima. Neke od terapijskih metoda koje se koriste uključuju:

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima da prepoznaju negativne obrasce mišljenja i ponašanja te ih zamijene zdravijima.
• Psihodinamička terapija: Fokusira se na istraživanje duboko ukorijenjenih emocionalnih sukoba koji mogu poticati disocijativne simptome.
• Terapija usmjerena na traumu: Pomaže pacijentima da obrade traumatske događaje i integriraju ta iskustva na zdrav način.

2. Farmakoterapija

U nekim slučajevima, upotreba lijekova poput antidepresiva ili anksiolitika može biti korisna za ublažavanje simptoma tjeskobe ili depresije. Lijekovi se često koriste kao dodatak psihoterapiji i pomažu u stabilizaciji pacijentovog emocionalnog stanja.

3. Podrška Okoline

Emocionalna podrška obitelji i prijatelja ključna je za oporavak. Osiguravanje sigurnog i stabilnog okruženja može pomoći pacijentu da se osjeća zaštićeno dok prolazi kroz proces liječenja.

4. Kulturalno Osjetljivo Liječenje

U slučajevima gdje su uvjerenja o opsjednutosti povezana s kulturnim ili vjerskim praksama, važno je pružiti liječenje koje poštuje te uvjerenja, ali i pomaže pacijentu da prepozna granice između zdravih rituala i disocijativnih poremećaja. U nekim situacijama, suradnja s duhovnim vođama može biti korisna u pružanju cjelovite podrške pacijentu.

Prevencija Stanja Transa i Opsjednutosti

Prevencija ovog poremećaja uključuje rano prepoznavanje i tretiranje izvora stresa i traume. Pravovremena psihoterapija nakon traumatskih događaja može pomoći u sprječavanju razvoja disocijativnih simptoma. Također, rad na razvoju emocionalne otpornosti i zdravih strategija suočavanja sa stresom može smanjiti rizik od disocijacije.

Zaključak

Stanje transa i opsjednutosti predstavlja ozbiljan disocijativni poremećaj koji može značajno utjecati na kvalitetu života. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i pružanje adekvatnog psihijatrijskog liječenja ključni su za oporavak. Kroz psihoterapiju, podršku okoline i, u nekim slučajevima, lijekove, pacijenti mogu prevladati simptome ovog stanja i vratiti se normalnom životu. Ako vi ili netko koga poznajete pokazuje znakove ovog poremećaja, važno je potražiti stručnu pomoć kako bi se omogućio pravovremeni tretman.    

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---