F44 Disocijativni (Konverzivni) Poremećaj: Simptomi, Uzroci i Liječenje
F44 Disocijativni (Konverzivni) Poremećaj: Prepoznavanje i Liječenje
Disocijativni poremećaji, poznati i kao konverzivni poremećaji, spadaju u skupinu psihijatrijskih poremećaja prema ICD-10 klasifikaciji pod šifrom F44. Ovi poremećaji uključuju promjene u svijesti, pamćenju, identitetu i percepciji, često uzrokovane psihološkim traumama ili teškim stresom. Osobe koje pate od disocijativnih poremećaja često imaju fizičke simptome koji nemaju medicinsku osnovu, ali su povezani s emocionalnim i psihološkim sukobima.Što su Disocijativni Poremećaji?
Disocijativni poremećaji karakteriziraju prekidi ili promjene u normalnoj integraciji svijesti, sjećanja, identiteta i percepcije. Ove promjene mogu uključivati disocijativnu amneziju, disocijativni stupor, poremećaje svijesti, pa čak i promjene u tjelesnoj funkciji, poput gubitka motoričke ili osjetilne sposobnosti. U prošlosti su ovi poremećaji nazivani "konverzivni poremećaji" jer se vjerovalo da se psihički konflikti "konvertiraju" u fizičke simptome.Glavni Tipovi Disocijativnih Poremećaja (F44)
- Disocijativna amnezija (F44.0): Nagli gubitak sjećanja vezan za osobne informacije, često izazvan traumatičnim događajem.
- Disocijativna fuga (F44.1): Neočekivano putovanje izvan mjesta boravka, praćeno gubitkom identiteta i nemogućnošću prisjećanja prošlosti.
- Disocijativni stupor (F44.2): Stanje u kojem osoba postaje nepokretna i nesvjesna okoline, bez medicinskog objašnjenja.
- Disocijativni motorni poremećaji (F44.4): Gubitak sposobnosti kretanja određenih dijelova tijela ili cijelog tijela.
- Disocijativni poremećaji osjetila (F44.6): Senzorni gubitak, poput gubitka vida, sluha ili osjeta, bez organskog uzroka.
Simptomi Disocijativnog Poremećaja
Simptomi disocijativnih poremećaja mogu biti različiti i ovise o specifičnom tipu poremećaja, no uobičajeni simptomi uključuju:- Amnezija: Gubitak sjećanja vezan za osobne informacije ili traumatske događaje.
- Poremećaj identiteta: Osjećaj gubitka identiteta ili doživljaj prisutnosti više različitih identiteta (disocijativni poremećaj identiteta).
- Fizički simptomi: Gubitak funkcije pojedinih dijelova tijela ili osjetila, bez fizičkog uzroka.
- Osjećaj odvojenosti od stvarnosti: Osjećaj kao da ste izvan svog tijela ili kao da je svijet oko vas nestvaran.
Uzroci Disocijativnog (Konverzivnog) Poremećaja
Disocijativni poremećaji često nastaju kao odgovor na traumatske ili stresne događaje. Osobe koje su doživjele teške traume, zlostavljanje ili dugotrajni stres mogu razviti ove poremećaje kao način suočavanja s bolnim sjećanjima ili emocijama. Psihološki mehanizam disocijacije omogućuje osobi da se "odvoji" od bolnog iskustva kako bi smanjila emocionalnu patnju. Faktori koji mogu pridonijeti razvoju disocijativnih poremećaja uključuju:- Traumatska iskustva: Fizičko ili emocionalno zlostavljanje, ratne traume, nesreće.
- Teški stres: Kronični stres, pritisci na poslu ili kod kuće.
- Osobne predispozicije: Genetska sklonost ili ranija iskustva disocijativnih epizoda.
Dijagnoza Disocijativnog Poremećaja
Dijagnoza disocijativnog poremećaja temelji se na kliničkoj procjeni psihijatra ili psihologa. Dijagnostički postupak uključuje detaljan razgovor s pacijentom, procjenu simptoma te isključivanje medicinskih uzroka za fizičke simptome. Ključni dijagnostički alat je povijest traume i povezanost simptoma s psihološkim stresom.Liječenje Disocijativnog Poremećaja
Liječenje disocijativnih poremećaja zahtijeva individualizirani pristup, a najčešće uključuje kombinaciju psihoterapije, farmakoterapije i tehnika suočavanja sa stresom.1. Psihoterapija
Psihoterapija je najvažniji dio liječenja disocijativnih poremećaja. Uključuje:- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Ova terapija pomaže pacijentima da prepoznaju i promijene obrasce mišljenja i ponašanja koji su povezani s disocijacijom.
- Terapija traumatskih iskustava: Fokusira se na obradu traumatskih sjećanja kroz siguran proces terapije, uključujući metode poput EMDR (desenzibilizacija i reprocesiranje pokreta očiju).
- Hipnoterapija: U nekim slučajevima koristi se hipnoterapija kako bi se olakšao pristup potisnutim traumama i smanjila disocijacija.
2. Farmakoterapija
Iako lijekovi nisu prvi izbor u liječenju disocijativnih poremećaja, mogu se koristiti za ublažavanje simptoma anksioznosti, depresije i drugih povezanih stanja:- Antidepresivi: Koriste se za smanjenje simptoma depresije i stabilizaciju raspoloženja.
- Anksiolitici: Pomažu u smanjenju anksioznosti koja često prati disocijativne poremećaje.
3. Tehnike Suočavanja i Samopomoć
Suočavanje s disocijativnim poremećajem zahtijeva razvoj tehnika samopomoći i metoda za upravljanje stresom:- Mindfulness i relaksacijske tehnike: Meditacija i tehnike disanja pomažu pacijentima da se opuste i smanje simptome disocijacije.
- Podrška obitelji i prijatelja: Društvena podrška igra važnu ulogu u oporavku, pružajući emocionalnu sigurnost.
- Zdrav način života: Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i dovoljna količina sna mogu pozitivno utjecati na opće psihičko stanje.