F44.4 Disocijativni Motorni Poremećaji: Simptomi, Uzroci i Psihijatrijsko Liječenje
F44.4 Disocijativni Motorni Poremećaji: Kako Prepoznati i Liječiti Ovaj Poremećaj
Disocijativni motorni poremećaj (F44.4) jedan je od disocijativnih poremećaja koji se manifestira kao gubitak ili promjena u motoričkim funkcijama bez jasnog fizičkog uzroka. Ovaj poremećaj može uključivati paralizu, nemogućnost hodanja, slabljenje mišića ili neobične pokrete koji nalikuju neurološkim bolestima, ali bez fizičkih oštećenja koje bi opravdale te simptome. U osnovi, disocijativni motorni poremećaji proizlaze iz psihološkog stresa ili trauma, gdje tijelo reagira na emocionalne pritiske na nesvjestan način, kroz gubitak funkcije određenih dijelova tijela.Simptomi Disocijativnih Motornih Poremećaja
Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe, ali najčešći uključuju:- Paraliza ili slabost mišića: Osoba može osjećati nemogućnost pomicanja jednog ili više dijelova tijela, često ruku ili nogu.
- Abnormalni pokreti: Tremori, spazmi ili nekontrolirani pokreti ruku i nogu.
- Poteškoće u hodanju: Pacijent može hodati nespretno, nepravilno ili potpuno izgubiti sposobnost hodanja bez jasnog fizičkog uzroka.
- Gubitak koordinacije: Osobe mogu imati problema s koordinacijom pokreta, što otežava osnovne radnje poput hodanja, stajanja ili korištenja ruku.
- Nedostatak fizičkog uzroka: Iako simptomi izgledaju kao da su povezani s neurološkim bolestima, fizički pregledi i testovi ne pokazuju prisutnost oštećenja na živčanom sustavu.
Uzroci Disocijativnih Motornih Poremećaja
Disocijativni motorni poremećaji obično su povezani s psihološkim čimbenicima, a neki od glavnih uzroka uključuju:- Trauma: Fizičke, emocionalne ili seksualne traume mogu pokrenuti disocijativni odgovor u tijelu.
- Psihološki stres: Dugotrajni emocionalni stres ili anksioznost može rezultirati tjelesnim simptomima, poput gubitka motoričkih funkcija.
- Obrambeni mehanizmi: Disocijacija je obrambeni mehanizam kojim tijelo pokušava "pobjeći" od stresnih emocija ili sjećanja na traumatske događaje.
- Pritisci iz okoline: Osobe koje su pod velikim društvenim ili obiteljskim pritiscima mogu razviti disocijativne simptome kao način suočavanja s teškom situacijom.
Dijagnoza Disocijativnog Motornog Poremećaja
Dijagnoza ovog poremećaja temelji se na isključivanju fizičkih uzroka za gubitak motoričkih funkcija. Psihijatar ili neurolog će obaviti detaljan pregled, uključujući neurološke testove, kako bi isključio neurološke poremećaje. Kad fizički uzroci nisu prisutni, a simptomi su u skladu s disocijativnim poremećajem, postavlja se dijagnoza disocijativnog motornog poremećaja. Prema ICD-10 klasifikaciji, dijagnoza se postavlja kad su prisutni sljedeći kriteriji:- Motorni simptomi bez fizičkog uzroka
- Povezanost simptoma sa stresom, traumom ili emocionalnim konfliktima
- Simptomi su dovoljno ozbiljni da ometaju svakodnevni život i funkcioniranje osobe
Liječenje Disocijativnog Motornog Poremećaja
Liječenje disocijativnih motornih poremećaja usmjereno je na ublažavanje simptoma, razumijevanje uzroka poremećaja i rješavanje emocionalnih sukoba koji su doveli do disocijacije. Najčešće metode liječenja uključuju:1. Psihoterapija
Psihoterapija je osnovni način liječenja disocijativnih motornih poremećaja. Cilj terapije je pomoći pacijentu da prepozna emocionalne uzroke simptoma i razvije zdravije načine suočavanja sa stresom. Neke od najučinkovitijih terapija uključuju:- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentu da prepozna negativne misli i obrasce ponašanja te da razvije učinkovitije načine rješavanja problema.
- Psihodinamička terapija: Istražuje dublje emocionalne sukobe koji mogu biti potisnuti i uzrokovati fizičke simptome.
- Terapija usmjerena na traumu: Usredotočena je na obradu traumatskih iskustava i integraciju tih iskustava na zdrav način.