F44.8 Ostali Disocijativni/ Konverzivni Poremećaji: Simptomi, Dijagnoza i Liječenje

F44.8 Ostali Disocijativni/ Konverzivni Poremećaji: Kako Psihijatrijski Pristupi Pomažu u Liječenju

Disocijativni (konverzivni) poremećaji predstavljaju skupinu psihičkih poremećaja u kojima se mentalni stres izražava kroz tjelesne simptome bez jasnih medicinskih uzroka. Kod F44.8, "ostali disocijativni poremećaji", pacijenti mogu imati kombinirane simptome koji nisu specifično kategorizirani unutar postojećih disocijativnih dijagnoza, no koji ozbiljno ometaju svakodnevni život. Ovi poremećaji često su odgovor na traumatske događaje, psihološki stres ili dugotrajne emocionalne sukobe.

Simptomi Ostalih Disocijativnih Poremećaja

Disocijativni poremećaji uključuju širok spektar simptoma, a najčešći su:

• Gubitak motoričkih funkcija: Pacijenti mogu iskusiti paralizu dijelova tijela, nesposobnost za pokretanje određenih mišića ili nagle, nekontrolirane pokrete.
• Promjene osjeta: Iznenadni gubitak osjeta u određenim dijelovima tijela, poput anestezije, može biti simptom disocijativnog poremećaja.
• Disocijativna amnezija: Osobe često zaboravljaju važne životne događaje, osobito ako su vezani uz traumu.
• Napadaji: Disocijativni napadaji slični su epileptičkim napadajima, no nemaju neurološki uzrok.
• Psihosomatski simptomi: Bolovi, problemi s probavom ili glavobolje bez medicinskog uzroka mogu se također pojaviti kao posljedica disocijacije.

Uzroci

Disocijativni poremećaji, uključujući F44.8, razvijaju se zbog niza psiholoških faktora. Ključni uzroci uključuju:

• Trauma: Traumatski događaji iz djetinjstva ili odrasle dobi, poput zlostavljanja, smrti voljene osobe ili nesreće, često su okidač za disocijativne simptome.
• Kronični stres: Dugotrajno izlaganje stresnim situacijama može preopteretiti psihičke resurse, dovodeći do disocijativnih simptoma.
• Mehanizmi obrane: Disocijacija je često nesvjestan mehanizam kojim se mozak brani od intenzivne emocionalne boli.
• Nesvjesni sukobi: Neriješeni unutarnji konflikti i potisnute emocije mogu rezultirati disocijacijom i fizičkim simptomima.

Dijagnoza

Dijagnoza disocijativnih poremećaja postavlja se putem detaljne procjene, uključujući:

• Neurološki pregled: Važno je isključiti sve fizičke i neurološke uzroke simptoma.
• Psihijatrijska evaluacija: Psihijatar će istražiti emocionalne, psihološke i traumatske aspekte pacijentovog života.
• Psihološki testovi: Pomoću ovih testova identificiraju se emocionalni uzroci simptoma i obrasci suočavanja sa stresom.

Liječenje Ostalih Disocijativnih/ Konverzivnih Poremećaja

Liječenje se temelji na razumijevanju emocionalnih i psiholoških uzroka simptoma. Najčešće metode uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je temelj za uspješno liječenje disocijativnih poremećaja, a primjenjuju se različiti pristupi:

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima da identificiraju i promijene destruktivne misaone obrasce koji izazivaju simptome.
• Psihodinamička terapija: Fokusira se na dublje nesvjesne sukobe i traume koje dovode do disocijativnih simptoma.
• Terapija usmjerena na traumu: Cilj je obrada i integracija traumatskih iskustava kako bi se smanjila njihova moć nad pacijentovim životom.

2. Lijekovi

U nekim slučajevima mogu se propisati antidepresivi ili anksiolitici za smanjenje anksioznosti i depresije, iako lijekovi sami po sebi ne rješavaju disocijativne simptome, već pružaju podršku tijekom terapije.

3. Tehnike upravljanja stresom

Učenje kako kontrolirati stres kroz tehnike opuštanja, kao što su mindfulness i vježbe disanja, može značajno smanjiti učestalost i intenzitet simptoma.

4. Podrška obitelji

Obitelj i bliski ljudi igraju važnu ulogu u podršci pacijentu. Obiteljska terapija može pomoći u edukaciji članova obitelji o prirodi disocijativnog poremećaja te razvijanju boljih mehanizama komunikacije i podrške.

Prevencija

Rano prepoznavanje emocionalnih problema i pravovremena terapija mogu spriječiti razvoj teških disocijativnih poremećaja. Osobe koje se nose s dugotrajnim stresom ili traumama trebale bi potražiti psihološku pomoć kako bi spriječile pojavu disocijativnih simptoma.

Zaključak

Ostali disocijativni poremećaji (F44.8) predstavljaju kompleksna stanja koja zahtijevaju pažljivo psihijatrijsko praćenje i sveobuhvatan pristup liječenju. Psihoterapija, zajedno s tehnikama za upravljanje stresom i podrškom obitelji, ključno je za uspješno liječenje i oporavak pacijenta. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i traženje pomoći može značajno poboljšati kvalitetu života osoba koje pate od ovih poremećaja.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---