F44.9 Nespecificirani Disocijativni/ Konverzivni Poremećaj
F44.9 Nespecificirani Disocijativni/ Konverzivni Poremećaj: Dijagnoza i Terapija

F44.9 Nespecificirani Disocijativni/ Konverzivni Poremećaj: Kako Prepoznati i Liječiti

Disocijativni (konverzivni) poremećaji obuhvaćaju širok spektar simptoma u kojima emocionalni ili psihološki stres uzrokuje fizičke simptome bez jasnog medicinskog uzroka. Kod dijagnoze F44.9 – nespecificirani disocijativni poremećaj, simptomi ne odgovaraju specifičnoj podkategoriji disocijativnih poremećaja, ali ozbiljno narušavaju kvalitetu života. Ovaj poremećaj karakterizira prekid normalnih integrativnih funkcija svijesti, pamćenja, osjećaja identiteta ili percepcije okoline, što dovodi do promjena u tjelesnom funkcioniranju bez fizičke osnove.

Simptomi Nespecificiranog Disocijativnog Poremećaja

Simptomi se razlikuju, ali mogu uključivati:
  • Gubitak pamćenja (amnezija): Osoba ne može prisjetiti se važnih informacija ili događaja, osobito traumatičnih iskustava.
  • Disocijativni stupor: Iznenadni i ekstremni pad fizičke aktivnosti gdje pacijent može postati nepokretan ili nereaktivan.
  • Gubitak motoričkih funkcija: Može se javiti privremena paraliza, nesposobnost govora ili hodanja bez jasnog fizičkog uzroka.
  • Promjene osjeta: Gubitak osjeta ili funkcije u određenim dijelovima tijela bez medicinskog objašnjenja.
  • Napadaji: Simptomi slični epileptičkim napadajima, no bez abnormalnih neuroloških nalaza.

Uzroci

Disocijativni poremećaji razvijaju se kao reakcija na emocionalni ili psihološki stres, često povezan s traumatskim iskustvima:
  • Trauma: Fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje, ili druge ekstremno stresne situacije, često su ključni uzroci.
  • Dugotrajni stres: Kronični stres može nadvladati sposobnost mozga da se nosi s njime, što uzrokuje disocijativne simptome.
  • Nesvjesni mehanizmi obrane: Disocijacija služi kao obrambeni mehanizam kojim se osoba distancira od bolnih emocija ili sjećanja.

Dijagnoza

Dijagnoza F44.9 zahtijeva temeljitu psihijatrijsku evaluaciju jer su simptomi slični mnogim drugim stanjima, uključujući neurološke poremećaje. Procjena obuhvaća:
  • Fizikalni i neurološki pregled: Kako bi se isključili organski uzroci simptoma.
  • Detaljna povijest bolesti: Psihijatar će istražiti povijest trauma, stresnih situacija i emocionalnih sukoba.
  • Psihološko testiranje: Pomaže u razumijevanju emocionalnih i psiholoških faktora koji utječu na stanje.

Liječenje Nespecificiranog Disocijativnog Poremećaja

Liječenje se fokusira na rješavanje psiholoških korijena simptoma i ponovno uspostavljanje normalne funkcionalnosti. Najčešće terapijske opcije uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je ključna u tretiranju disocijativnih poremećaja. Glavni pristupi uključuju:
  • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Cilj je promijeniti obrasce razmišljanja i ponašanja koji pogoršavaju simptome.
  • Psihodinamička terapija: Ovaj pristup fokusira se na nesvjesne sukobe i potisnute emocije koji mogu uzrokovati disocijativne simptome.
  • Terapija usmjerena na traumu: Ova terapija pomaže pacijentima da procesuiraju i integriraju traumatska iskustva na zdrav način.

2. Lijekovi

Iako ne postoje specifični lijekovi za liječenje disocijativnih poremećaja, mogu se koristiti antidepresivi ili anksiolitici za ublažavanje pratećih simptoma depresije ili anksioznosti.

3. Tehnike upravljanja stresom

Tehnike opuštanja poput mindfulness meditacije, vježbi disanja i progresivne relaksacije mišića mogu značajno pomoći pacijentima da smanje napetost i stres.

4. Podrška obitelji i zajednice

Obiteljska podrška važan je dio procesa oporavka. Edukacija obitelji o prirodi disocijativnih poremećaja pomaže u razumijevanju stanja i pružanju emocionalne podrške pacijentu.

Prevencija

Prevencija nespecificiranih disocijativnih poremećaja uključuje rano prepoznavanje i tretman traumatskih iskustava. Osobe koje doživljavaju dugotrajan stres ili trauma trebale bi potražiti stručnu pomoć kako bi se izbjegla pojava težih disocijativnih simptoma.

Zaključak

Nespecificirani disocijativni poremećaj (F44.9) složeno je stanje koje zahtijeva pažljivu dijagnostiku i holistički pristup liječenju. Kroz psihoterapiju, lijekove i tehnike upravljanja stresom, pacijenti mogu postići značajno poboljšanje i povratak normalnom funkcioniranju. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i traženje pomoći ključno je za uspješno liječenje.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Exit mobile version