F45.2 Hipohondrijski Poremećaj: Kako Prepoznati Simptome i Liječenje
F45.2 Hipohondrijski Poremećaj: Simptomi, Dijagnoza i Psihijatrijsko Liječenje
Hipohondrijski poremećaj (F45.2) ili hipohondrija je psihički poremećaj u kojem osoba pretjerano brine o svom zdravlju, vjerujući da ima ozbiljnu bolest, iako liječnički pregledi ne potvrđuju prisutnost fizičke bolesti. Ovaj poremećaj može ozbiljno narušiti kvalitetu života i dovesti do prekomjernih medicinskih pretraga, što stvara dodatni stres i frustracije.
Simptomi Hipohondrijskog Poremećaja
Osobe s hipohondrijskim poremećajem mogu pokazivati sljedeće simptome:
- Stalni strah od bolesti: Čak i nakon negativnih nalaza, osoba vjeruje da ima ozbiljnu bolest.
- Preosjetljivost na tjelesne signale: Svaka manja nelagoda ili promjena u tijelu doživljava se kao znak ozbiljne bolesti.
- Česta konzultacija s liječnicima: Osobe često posjećuju liječnike i traže višestruka mišljenja, ali nisu uvjerene u negativne rezultate.
- Izbjegavanje svakodnevnih aktivnosti: Strah od bolesti može biti toliko intenzivan da osoba izbjegava društvene i profesionalne obaveze.
Simptomi hipohondrije traju najmanje šest mjeseci, a strah od bolesti može se usmjeriti na više organa i tjelesnih funkcija.
Uzroci i Faktori Rizika
Razlozi za razvoj hipohondrijskog poremećaja mogu biti složeni i obično uključuju kombinaciju psiholoških, socijalnih i bioloških čimbenika:
- Povijest bolesti u obitelji: Ako netko u obitelji ima sličan poremećaj, to može povećati vjerojatnost razvoja hipohondrije.
- Traumatska iskustva: Osobe koje su preživjele teške bolesti ili su svjedočile ozbiljnim bolestima kod bližnjih mogu postati preosjetljive na vlastito zdravlje.
- Osobna predispozicija: Osobe koje su sklone anksioznosti i perfekcionizmu mogu biti podložnije razvoju ovog poremećaja.
Dijagnoza Hipohondrijskog Poremećaja
Dijagnoza se postavlja na temelju dugotrajne zabrinutosti oko zdravlja koja nije opravdana medicinskim nalazima. Psihijatar će uzeti u obzir medicinsku povijest pacijenta, ali i njegove psihološke i emocionalne odgovore na zdravlje. Ključno je razlikovati hipohondrijski poremećaj od drugih psihičkih stanja poput depresije i anksioznih poremećaja.
Liječenje Hipohondrijskog Poremećaja
Liječenje hipohondrijskog poremećaja uključuje kombinaciju psihoterapije, edukacije i, ako je potrebno, farmakoterapije. Cilj liječenja je smanjenje tjeskobe vezane uz zdravlje te promjena načina razmišljanja i ponašanja pacijenta.
1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je najčešće preporučena terapija za liječenje hipohondrije. KBT pomaže pacijentima identificirati i promijeniti iracionalne misli vezane uz zdravlje te razviti zdravije načine suočavanja s tjeskobom. Terapeut surađuje s pacijentom kako bi smanjio pretjerano fokusiranje na tjelesne simptome i strah od bolesti.
2. Psihofarmakoterapija
Lijekovi poput
antidepresiva (SSRI) mogu biti korisni za smanjenje simptoma tjeskobe i depresije kod pacijenata s hipohondrijom. Farmakoterapija se obično koristi uz psihoterapiju kako bi se postigao najbolji terapijski učinak.
3. Edukacija i podrška
Edukacija pacijenata i njihovih obitelji o prirodi hipohondrijskog poremećaja ključna je za smanjenje straha i bolje razumijevanje poremećaja. Pacijenti često trebaju podršku u prepoznavanju iracionalnih misli i reakcija te razvijanju povjerenja u medicinske nalaze.
4. Mindfulness i tehnike upravljanja stresom
Tehnike
mindfulnessa mogu pomoći pacijentima da se usmjere na sadašnji trenutak i smanje pretjerano fokusiranje na moguće buduće bolesti.
Tehnike relaksacije, poput dubokog disanja i progresivne mišićne relaksacije, mogu također smanjiti anksioznost.
Zaključak
Hipohondrijski poremećaj (F45.2) ozbiljno utječe na kvalitetu života, ali s odgovarajućim liječenjem, pacijenti mogu naučiti kako kontrolirati svoje simptome i smanjiti tjeskobu vezanu uz zdravlje. Psihoterapija, farmakoterapija i tehnike upravljanja stresom pružaju učinkovite metode za poboljšanje psihičkog i emocionalnog stanja pacijenata. Ako prepoznajete simptome hipohondrije kod sebe ili kod bližnjih, važno je potražiti pomoć stručnjaka kako bi se dobila adekvatna skrb i podrška.
Naslovnica
