Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj ličnosti (F60.6)
Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj ličnosti (F60.6): Simptomi, uzroci i učinkovite terapije Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj ličnosti (F60.6): Simptomi, uzroci i uspješne metode liječenja Anksiozni, poznat i kao izbjegavajući poremećaj ličnosti (F60.6 prema MKB-10), karakteriziran je intenzivnim strahom od odbacivanja, kritike i sramote, što vodi prema izbjegavanju socijalnih situacija i interakcija. Osobe s ovim poremećajem često imaju nisko samopouzdanje, stalnu anksioznost i osjećaj neadekvatnosti. Unatoč želji za bliskim odnosima, izbjegavaju druge zbog straha od odbacivanja i negativnih reakcija. Poremećaj značajno utječe na svakodnevno funkcioniranje, ali uz odgovarajuću terapiju, moguća je promjena i poboljšanje kvalitete života.

Simptomi anksioznog (izbjegavajućeg) poremećaja ličnosti

Osobe s ovim poremećajem obično pokazuju sljedeće simptome:
  1. Izbjegavanje socijalnih situacija: Strah od odbacivanja i kritike vodi prema izbjegavanju interakcija i aktivnosti u kojima postoji mogućnost neuspjeha ili neodobravanja.
  2. Nisko samopouzdanje: Osobe s izbjegavajućim poremećajem često se osjećaju nedostojnima i nesigurnima u svoje sposobnosti, što dodatno pogoršava njihov strah od socijalnih situacija.
  3. Preosjetljivost na kritiku: Svaka vrsta kritike ili neodobravanja doživljava se izuzetno bolno i može izazvati povlačenje iz odnosa ili aktivnosti.
  4. Stalna anksioznost: Zbog straha od sramote ili neuspjeha, osobe stalno osjećaju anksioznost u društvenim situacijama.
  5. Ograničeni socijalni kontakti: Osobe s ovim poremećajem imaju malo bliskih prijateljstava zbog prevelikog straha od intimnosti i otkrivanja vlastitih slabosti.
  6. Preuveličavanje potencijalnih problema: Uglavnom pretjerano procjenjuju rizike u socijalnim situacijama, zbog čega još više izbjegavaju sudjelovanje.

Uzroci anksioznog (izbjegavajućeg) poremećaja ličnosti

Uzroci izbjegavajućeg poremećaja ličnosti su složeni i obuhvaćaju genetske, biološke i psihosocijalne čimbenike:
  • Genetska predispozicija: Postoje dokazi da osobe s obiteljskom poviješću anksioznih poremećaja ili depresije imaju veću vjerojatnost za razvoj ovog poremećaja.
  • Odgojni faktori: Traumatična djetinjstva, emocionalno zlostavljanje, izolacija ili prekomjerna kritika mogu doprinijeti razvoju niskog samopouzdanja i izbjegavajućih obrazaca ponašanja.
  • Socijalne traume: Negativna iskustva u socijalnim interakcijama, poput vršnjačkog nasilja ili odbacivanja, mogu pojačati osjećaj straha i nesigurnosti kod osoba sklonih anksioznosti.

Dijagnoza anksioznog (izbjegavajućeg) poremećaja ličnosti

Dijagnoza anksioznog poremećaja ličnosti postavlja se temeljem dugotrajnog praćenja simptoma i ponašanja. Psihijatri ili klinički psiholozi koriste dijagnostičke kriterije iz MKB-10 ili DSM-5 kako bi procijenili prisutnost simptoma kao što su izbjegavanje socijalnih situacija, nisko samopouzdanje i preosjetljivost na kritiku. Ovaj poremećaj često se može zamijeniti s društvenom anksioznošću (socijalna fobija), ali razlika leži u intenzitetu izbjegavanja i dugoročnom obrascu ponašanja.

Liječenje anksioznog (izbjegavajućeg) poremećaja ličnosti

Liječenje izbjegavajućeg poremećaja ličnosti obuhvaća psihoterapiju, lijekove i podršku. Glavni cilj liječenja je pomoći osobi da prevlada strah od socijalnih situacija, poboljša samopouzdanje i izgradi zdravije obrasce ponašanja.

1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) najčešći je terapijski pristup u liječenju anksioznog poremećaja ličnosti. KBT pomaže osobi da prepozna i promijeni negativne misli i uvjerenja o sebi i drugim ljudima. Cilj je smanjiti pretjeranu osjetljivost na kritiku, poboljšati samopouzdanje i potaknuti sudjelovanje u socijalnim situacijama. Kroz terapiju, osoba uči kako racionalno sagledati socijalne rizike i postepeno se suočavati sa situacijama koje su prije izbjegavane.

2. Psihodinamička terapija

Psihodinamička terapija bavi se nesvjesnim konfliktima i prošlim traumama koje mogu biti u korijenu izbjegavajućeg ponašanja. Ova vrsta terapije pomaže osobi da osvijesti temeljne emocionalne uzroke svog straha i niskog samopouzdanja te razvije dublje razumijevanje vlastitih emocionalnih potreba.

3. Farmakoterapija

Lijekovi se često koriste kao potpora psihoterapiji, posebno kod osoba koje pate od pridruženih anksioznih poremećaja ili depresije. Antidepresivi, poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i depresivnih simptoma, omogućujući osobi da bolje funkcionira u socijalnim situacijama.

4. Grupna terapija i podrška

Grupna terapija može biti korisna za osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti jer omogućuje sigurno okruženje u kojem mogu vježbati socijalne vještine i izgraditi samopouzdanje. Osim toga, podrška obitelji i prijatelja ključna je u procesu oporavka, jer pozitivno okruženje može pomoći osobi da prevlada strah od odbacivanja.

Zaključak

Anksiozni (izbjegavajući) poremećaj ličnosti može značajno ograničiti kvalitetu života zbog intenzivnog straha od kritike, odbacivanja i socijalnih interakcija. Međutim, s pravovremenom dijagnozom i odgovarajućom terapijom, osobe s ovim poremećajem mogu poboljšati svoje samopouzdanje, prevladati strahove i uspostaviti zdravije odnose s drugima.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Exit mobile version