Neoznačen poremećaj ličnosti (F60.9): Simptomi, uzroci i terapijski pristupi u liječenju
Neoznačen poremećaj ličnosti (F60.9): Simptomi, uzroci i učinkovito liječenje u psihijatriji
Poremećaj ličnosti, neoznačen (F60.9 prema MKB-10), odnosi se na kategoriju poremećaja ličnosti koji ne spadaju u strogo definirane dijagnostičke kategorije, ali uključuju značajne i trajne obrasce disfunkcionalnog ponašanja. Osobe s ovim poremećajem mogu pokazivati širok raspon simptoma koji utječu na njihove odnose, rad i svakodnevni život. Iako nije precizno određen poput drugih poremećaja ličnosti, neoznačen poremećaj može biti jednako destabilizirajući i zahtijeva stručnu psihijatrijsku procjenu i liječenje.
Simptomi neoznačenog poremećaja ličnosti
Osobe s neoznačenim poremećajem ličnosti mogu pokazivati različite simptome koji ne odgovaraju strogo definiranim dijagnostičkim kriterijima. Simptomi mogu uključivati:
- Nestabilnost emocija: Osobe mogu imati česte promjene raspoloženja, od depresivnih do anksioznih stanja, uz poteškoće u regulaciji emocija.
- Poteškoće u međuljudskim odnosima: Komunikacija s drugima često je konfliktna ili problematična, što može dovesti do prekida veza ili nesuglasica na radnom mjestu.
- Impulsivno ponašanje: Impulsivne odluke bez razmišljanja o posljedicama mogu uključivati rizično ponašanje, koje narušava stabilnost života.
- Osjećaj praznine: Često se javlja osjećaj unutarnje praznine ili nemira, uz teškoće u ispunjavanju života smislom i zadovoljstvom.
- Anksioznost i depresija: Kronični osjećaji tjeskobe, depresije i niskog samopouzdanja prisutni su, često bez očitog vanjskog uzroka.
Uzroci neoznačenog poremećaja ličnosti
Iako je ovaj poremećaj neoznačen i ne ulazi u precizne dijagnostičke kategorije, uzroci su često slični onima koji dovode do drugih poremećaja ličnosti. Mogući uzroci uključuju:
- Genetska predispozicija: Osobe koje imaju članove obitelji s poremećajima ličnosti, depresijom ili anksioznošću mogu biti podložnije razvoju simptoma.
- Rana trauma ili zanemarivanje: Djeca koja su doživjela zlostavljanje, zanemarivanje ili emocionalne traume mogu razviti poremećaje ličnosti u odrasloj dobi.
- Nesigurni odnosi u djetinjstvu: Nedostatak stabilnih emocionalnih veza s roditeljima ili skrbnicima može utjecati na sposobnost osobe da kasnije u životu izgradi zdrave odnose.
Dijagnoza neoznačenog poremećaja ličnosti
Dijagnoza neoznačenog poremećaja ličnosti zahtijeva pažljivu procjenu od strane stručnjaka za mentalno zdravlje, poput psihijatra ili kliničkog psihologa. Budući da simptomi mogu biti raznoliki, dijagnostičar će se usredotočiti na obrazac ponašanja osobe i njegov utjecaj na svakodnevni život.
Procjena uključuje razgovor o emocionalnim stanjima, međuljudskim odnosima i prošlim iskustvima, uz primjenu dijagnostičkih kriterija iz MKB-10 ili DSM-5 kako bi se isključili drugi specifični poremećaji ličnosti.
Liječenje neoznačenog poremećaja ličnosti
Liječenje neoznačenog poremećaja ličnosti najčešće uključuje psihoterapiju, no ponekad je potrebna i farmakoterapija za kontrolu pridruženih simptoma, poput anksioznosti ili depresije. Terapijski ciljevi uključuju smanjenje emocionalnih poteškoća, jačanje sposobnosti donošenja odluka i poboljšanje međuljudskih odnosa.
1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je vrlo učinkovit pristup za liječenje neoznačenog poremećaja ličnosti. Ova terapija pomaže pacijentima da prepoznaju negativne misli i ponašanja koja doprinose njihovim problemima, te ih zamijene zdravijim obrascima. KBT se usredotočuje na trenutne probleme i pruža pacijentima alate za rješavanje životnih izazova.
2. Dijalektička bihevioralna terapija (DBT)
DBT je posebna vrsta kognitivno-bihevioralne terapije koja je osobito korisna za osobe s problemima u regulaciji emocija i impulzivnim ponašanjem. Ova terapija pomaže pacijentima da usvoje tehnike emocionalne stabilizacije, nauče kako bolje upravljati stresom i poboljšaju svoje socijalne vještine.
3. Psihodinamička terapija
Psihodinamička terapija istražuje nesvjesne emocije i konflikte koji mogu utjecati na ponašanje i odnose pacijenta. Ova terapija je korisna za osvještavanje prošlih trauma ili potisnutih emocija, čime se otvara put ka emocionalnom iscjeljenju.
4. Farmakoterapija
U slučajevima kada su prisutni simptomi poput teške anksioznosti, depresije ili impulzivnosti, lijekovi kao što su antidepresivi ili stabilizatori raspoloženja mogu biti korisni. Lijekovi nisu rješenje za poremećaj ličnosti, ali mogu olakšati emocionalnu bol i omogućiti pacijentu da se lakše nosi s terapijskim procesom.
Zaključak
Neoznačen poremećaj ličnosti (F60.9) može biti jednako izazovan kao i bilo koji drugi specifičan poremećaj ličnosti, zbog čega je važno pravovremeno prepoznati simptome i započeti odgovarajuće liječenje. S obzirom na složenost simptoma, individualizirani terapijski plan, najčešće temeljen na psihoterapiji, može značajno poboljšati kvalitetu života osobe.
Ako vi ili netko koga poznajete pokazuje znakove poremećaja ličnosti, važno je potražiti stručnu pomoć. Rana intervencija može olakšati dugoročni oporavak i pomoći osobi da izgradi stabilniji i zadovoljniji život.
Naslovnica
