Nespecificirani poremećaj navika i nagona (F63.9): Prepoznavanje i rješenja u psihijatriji
Poremećaj navika i nagona, nespecificiran (F63.9), odnosi se na skupinu poremećaja koji uključuju ponavljajuće, impulzivne radnje koje osoba nije u stanju kontrolirati, ali koji nisu specifično definirani kao drugi poremećaji, poput kleptomanije ili piromanije. Ove radnje često uzrokuju osobne, socijalne i profesionalne poteškoće, a osobe su svjesne štetnosti svog ponašanja, no unatoč tome osjećaju poriv za ponavljanjem.
Uzroci nespecificiranih poremećaja navika i nagona
Uzroci ovog poremećaja su multifaktorski i mogu uključivati:- Genetsku predispoziciju: Obiteljska povijest mentalnih poremećaja može povećati rizik za razvoj poremećaja navika i nagona.
- Biološke čimbenike: Neravnoteža neurotransmitera poput serotonina i dopamina može utjecati na impulse i njihovu kontrolu.
- Psihološke i socijalne čimbenike: Traume, stresne životne okolnosti, kao i odgoj mogu igrati ključnu ulogu u razvoju impulzivnih ponašanja.
Simptomi nespecificiranih poremećaja navika i nagona
Simptomi se razlikuju ovisno o pojedincu, no najčešći uključuju:- Impulsivno ponašanje: Osoba se ponavlja u izvršenju radnje koja može biti opasna ili štetna.
- Nemogućnost kontroliranja nagona: Pojedinac ne može zaustaviti radnju, unatoč svjesnosti o njenim posljedicama.
- Osjećaj olakšanja nakon radnje: Nakon što osoba zadovolji impuls, često se osjeća kratkotrajno olakšanje, ali i osjećaj krivnje ili srama.
Dijagnoza i psihijatrijski tretman
Liječenje nespecificiranih poremećaja navika i nagona uključuje više pristupa:- Psihoterapija:
- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Ova metoda terapije je najučinkovitija, jer pomaže osobi prepoznati okidače impulzivnih radnji i razviti bolje načine reagiranja.
- Tehnike relaksacije i mindfulness: Smanjuju stres i anksioznost, što može pomoći u kontroli nagona.
- Lijekovi:
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI): Ovi antidepresivi često se propisuju kako bi smanjili impulsivne porive.
- Stabilizatori raspoloženja: U nekim slučajevima, liječnici mogu preporučiti stabilizatore kako bi se smanjila emocionalna labilnost.
- Grupe podrške i terapijske zajednice: Sudjelovanje u grupama podrške može pomoći osobama da dijele svoja iskustva i nauče od drugih kako kontrolirati svoje impulse. Obiteljska podrška je također važna kako bi osoba imala osjećaj sigurnosti i podrške.
Prevencija i savjeti za samopomoć
- Izbjegavanje okidača: Naučite prepoznati situacije koje povećavaju vjerojatnost impulzivnog ponašanja i pokušajte ih izbjegavati.
- Razvijanje alternativnih aktivnosti: Umjesto ponavljanja impulzivnih radnji, razvijajte zdrave hobije i aktivnosti koje smanjuju potrebu za impulsivnim ponašanjem.
- Potražite stručnu pomoć: Ako se poremećaj ne liječi, može dovesti do ozbiljnih socijalnih, financijskih i emocionalnih problema. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje značajno povećava šanse za dugoročni oporavak.