Poremećaji navika i nagona (F63): Uzroci, simptomi i učinkoviti psihijatrijski tretmani Poremećaji navika i nagona (F63): Simptomi, uzroci i psihijatrijske metode liječenja Poremećaji navika i nagona (F63 prema MKB-10) obuhvaćaju skupinu psihijatrijskih poremećaja koje karakteriziraju ponavljajući impulzivni postupci, često bez jasnog racionalnog razloga, ali s osjećajem prisile da se te radnje izvrše. Ove radnje obično donose olakšanje, ali mogu ozbiljno narušiti socijalno funkcioniranje i kvalitetu života osobe.

Najčešći poremećaji navika i nagona (F63)

Kategorija F63 uključuje nekoliko specifičnih poremećaja, kao što su:

1. Patološko kockanje (F63.0): Nekontrolirana potreba za kockanjem, unatoč štetnim posljedicama po osobu i njezinu okolinu.
2. Kleptomanija (F63.2): Impulsivna krađa predmeta koji osobi često nisu potrebni ili nemaju stvarnu vrijednost.
3. Piromanija (F63.1): Patološki nagon za podmetanjem požara, uz osjećaj zadovoljstva nakon što je vatru pokrenuta.
4. Trihotilomanija (F63.3): Nekontrolirani nagon za čupanjem vlastite kose, što rezultira vidljivim gubitkom kose.
5. Ostali poremećaji navika i nagona (F63.8): Obuhvaća sve druge oblike poremećaja impulsa koji ne spadaju u prethodno navedene kategorije.

Simptomi poremećaja navika i nagona (F63)

Simptomi ovih poremećaja razlikuju se ovisno o specifičnom poremećaju, no zajednički simptomi uključuju:

1. Impulzivno ponašanje: Osobe imaju snažan nagon za ponavljanjem određenih radnji, iako su svjesne mogućih negativnih posljedica.
2. Nemogućnost kontrole: Osobe ne mogu kontrolirati svoje impulse, unatoč prethodnim pokušajima da prestanu s neželjenim ponašanjem.
3. Privremeno olakšanje ili zadovoljstvo: Izvođenje određene radnje često donosi privremeno olakšanje ili osjećaj zadovoljstva, iako kasnije može uslijediti osjećaj krivnje.
4. Ponavljajuće ponašanje: Radnje se ponavljaju unatoč štetnim posljedicama na posao, obiteljske odnose ili financijsku situaciju.

Uzroci poremećaja navika i nagona

Uzroci ovih poremećaja mogu biti složeni i uključuju kombinaciju genetskih, neurobioloških i okolišnih faktora:

• Genetska predispozicija: Osobe s obiteljskom povijesti mentalnih poremećaja, poput anksioznosti, depresije ili poremećaja impulsa, imaju veći rizik od razvoja poremećaja navika i nagona.
• Neurokemijske promjene: Promjene u razini neurotransmitera, poput dopamina i serotonina, mogu igrati ključnu ulogu u razvoju impulzivnih ponašanja.
• Psihološki stresori: Traumatski događaji ili dugotrajni stres mogu biti okidač za razvoj ovih poremećaja.
• Kombinacija psiholoških i socijalnih čimbenika: Problemi u obiteljskim odnosima, zloupotreba supstanci, ili socijalna izolacija mogu doprinijeti razvoju poremećaja impulsa.

Dijagnoza poremećaja navika i nagona (F63)

Dijagnoza se postavlja nakon temeljite procjene simptoma i životne povijesti pacijenta. Psihijatar obavlja kliničku procjenu koja uključuje intervju s pacijentom, a u nekim slučajevima i s članovima obitelji kako bi se stekla šira slika o poremećaju.

Psihijatrijski tretmani za poremećaje navika i nagona (F63)

Liječenje poremećaja navika i nagona obično uključuje kombinaciju psihoterapije i, u nekim slučajevima, farmakoterapije. Liječenje je individualizirano kako bi se prilagodilo potrebama pacijenta, a neki od ključnih pristupa uključuju:

1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT je jedan od najučinkovitijih oblika terapije za poremećaje impulsa. Ovaj oblik terapije pomaže pacijentima da prepoznaju okidače za svoje impulzivno ponašanje te razviju strategije suočavanja. Kroz KBT, pacijenti uče kako prepoznati negativne misli koje dovode do nepoželjnog ponašanja i zamijeniti ih pozitivnim, zdravijim obrascima.

2. Terapija usmjerena na rješavanje problema

Ova terapija usmjerena je na razvoj vještina rješavanja problema i donošenja odluka. Cilj je pomoći pacijentima da razviju kontrolu nad svojim ponašanjem kroz postepeno mijenjanje načina razmišljanja i reagiranja u stresnim situacijama.

3. Farmakoterapija

U nekim slučajevima, lijekovi mogu biti korisni u smanjenju impulzivnih ponašanja. Antidepresivi, stabilizatori raspoloženja i lijekovi koji reguliraju razine dopamina često se koriste u kombinaciji s terapijom. Psihijatar odlučuje o potrebi za lijekovima ovisno o težini poremećaja i reakciji pacijenta na terapiju.

4. Grupna terapija

Grupna terapija omogućava pacijentima da dijele svoja iskustva s drugima koji prolaze kroz slične probleme. Ovo može pružiti osjećaj podrške i zajedništva, što često pomaže u smanjenju osjećaja izoliranosti i stida.

Zaključak

Poremećaji navika i nagona (F63) predstavljaju ozbiljan izazov za osobe koje ih doživljavaju, ali pravovremena dijagnoza i adekvatna terapija mogu značajno poboljšati kvalitetu života. Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija, u kombinaciji s lijekovima, može pomoći u kontroli impulzivnih radnji i smanjiti negativne posljedice tih poremećaja. Ako prepoznajete simptome poremećaja navika i nagona kod sebe ili bliske osobe, važno je potražiti stručnu pomoć. Pravilan tretman može pomoći u povratku kontrole nad ponašanjem i unapređenju svakodnevnog života.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---