Zlouporaba tvari koje ne izazivaju ovisnost (F55)
Zlouporaba tvari koje ne izazivaju ovisnost (F55): Psihijatrijsko rješenje za nekontrolirano uzimanje lijekova Zlouporaba tvari koje ne izazivaju ovisnost (F55) odnosi se na nekontrolirano korištenje lijekova ili drugih tvari koje same po sebi ne uzrokuju fizičku ovisnost, ali ipak mogu dovesti do ozbiljnih psiholoških, fizičkih i socijalnih problema. Ova kategorija uključuje zlouporabu lijekova poput laksativa, vitamina, analgetika, steroidnih hormona i drugih sličnih tvari.

Koje su posljedice zlouporabe tvari koje ne izazivaju ovisnost?

Iako ove tvari ne izazivaju klasične simptome ovisnosti poput apstinencijskog sindroma, njihova dugotrajna i nekontrolirana upotreba može dovesti do fizičkih oštećenja, psiholoških problema i smanjene kvalitete života. Na primjer:
  • Prekomjerna upotreba laksativa može uzrokovati oštećenje crijeva.
  • Zlouporaba analgetika može oštetiti jetru ili bubrege.
  • Dugotrajno korištenje steroida može izazvati hormonalne disbalanse i psihičke promjene, poput agresivnosti i depresije.

Psihološki razlozi zlouporabe

Najčešći uzroci zlouporabe ovih tvari povezani su s emocionalnim i psihološkim tegobama, uključujući anksioznost, depresiju, i nerealna očekivanja u vezi s tjelesnim izgledom ili zdravljem. Osobe koje zloupotrebljavaju lijekove često imaju nisku razinu samopouzdanja ili osjećaj nemoći nad vlastitim zdravstvenim stanjem, pa posežu za lijekovima kao načinom samopomoći.

Kako se dijagnosticira F55?

Dijagnoza se postavlja na temelju prekomjernog korištenja tvari koje ne izazivaju ovisnost, uz prisutnost psiholoških ili fizičkih posljedica. Važno je razlikovati zlouporabu od pravilnog i propisanog korištenja lijekova. Liječnici i psihijatri obično provode detaljan razgovor s pacijentom, analizirajući povijest upotrebe tvari, te utvrđuju motive koji stoje iza zlouporabe.

Kako se tretira zlouporaba tvari koje ne izazivaju ovisnost?

Tretman zlouporabe tvari koje ne izazivaju ovisnost uključuje kombinaciju psihoterapije, psihoedukacije i, u nekim slučajevima, medicinskog nadzora. Ključni koraci u liječenju uključuju:
  • Psihoedukacija: Pacijente je potrebno educirati o opasnostima zlouporabe lijekova te o stvarnim medicinskim potrebama za njihovom primjenom. Ovo je posebno važno za one koji koriste laksative, analgetike i slične lijekove bez stvarne potrebe.
  • Psihoterapija: Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je učinkovita metoda za identifikaciju i mijenjanje negativnih obrazaca ponašanja i misli koje potiču zlouporabu. Terapeut pomaže pacijentu prepoznati emocionalne okidače i razviti zdravije strategije suočavanja sa stresom i tjeskobom.
  • Farmakološka terapija: U slučajevima kada pacijent pati od pridruženih mentalnih poremećaja kao što su depresija ili anksioznost, antidepresivi ili anksiolitici mogu biti propisani kako bi pomogli u kontroli simptoma.
  • Podrška obitelji: Uključivanje obitelji u terapijski proces može pomoći pacijentu da razvije zdrave navike i dobije emocionalnu podršku tijekom oporavka.

Prevencija zlouporabe

Prevencija zlouporabe tvari koje ne izazivaju ovisnost zahtijeva širu edukaciju javnosti o pravilnoj upotrebi lijekova te podizanje svijesti o opasnostima samoliječenja. Liječnici trebaju pažljivo pratiti pacijente koji koriste lijekove na dulji rok, te ih informirati o mogućim posljedicama.

Zaključak

Iako tvari koje ne izazivaju ovisnost možda ne stvaraju fizičku ovisnost, njihova zlouporaba može imati ozbiljne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje. Psihološki pristup, uz podršku terapije i edukacije, ključan je za uspješno rješavanje problema i sprječavanje daljnjih komplikacija. Ako prepoznajete simptome zlouporabe kod sebe ili drugih, pravovremeno potražite stručnu pomoć.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)