F65.0 Fetišizam: Dijagnoza i psihijatrijsko liječenje Što je fetišizam (F65.0)? Fetišizam, klasificiran pod kodom F65.0 u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD-10), odnosi se na seksualnu sklonost ili uzbuđenje povezano s neživim objektima ili specifičnim dijelovima tijela koji obično nisu povezani sa seksualnom aktivnošću. Fetiši mogu uključivati odjeću, obuću, materijale poput kože, ili dijelove tijela poput stopala. Prepoznavanje simptoma i dijagnoza Fetišizam se dijagnosticira kada seksualne fantazije, želje ili ponašanja postanu intenzivne i traju dulje vrijeme, ometajući svakodnevni život i međuljudske odnose. Osobe s fetišizmom često imaju potrebu za korištenjem određenih predmeta kako bi postigli seksualno uzbuđenje, a to može uzrokovati emocionalnu i socijalnu distancu od partnera. Utjecaj fetišizma na svakodnevni život Iako neki ljudi s fetišizmom mogu voditi normalan život bez ometanja, problem nastaje kada fetiš postane jedina ili dominantna metoda postizanja seksualnog zadovoljstva. To može dovesti do poteškoća u uspostavljanju emocionalno zadovoljavajućih veza te stvoriti ovisnost o predmetima, što otežava razvoj intimnosti u vezama. Psihoterapijsko liječenje fetišizma Liječenje fetišizma u psihijatriji temelji se prvenstveno na psihoterapiji, a najčešće se koristi kognitivno-bihevioralna terapija (KBT). Cilj KBT-a je pomoći osobi prepoznati destruktivne obrasce mišljenja i ponašanja, te ih zamijeniti zdravijim načinima izražavanja seksualnosti. Terapeut radi s pacijentom na razvijanju zdravijih seksualnih odnosa i smanjenju ovisnosti o fetišima.

Farmakološka terapija U nekim slučajevima, farmakološka terapija može biti korisna za smanjenje impulsa i seksualnih fantazija povezanih s fetišizmom. Antidepresivi, posebice selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), mogu pomoći u kontroli kompulzivnog ponašanja i smanjenju seksualnog uzbuđenja vezanog za fetiš.

Podrška obitelji i partnera Podrška partnera i obitelji može igrati ključnu ulogu u oporavku. Edukacija partnera o prirodi fetišizma i važnosti terapije može olakšati komunikaciju i razvoj zdravijih odnosa. Važno je da partneri budu uključeni u terapijski proces kako bi se izgradilo povjerenje i razumijevanje. Prevencija recidiva i upravljanje ponašanjem Jedan od ključnih ciljeva liječenja fetišizma je osposobljavanje osobe za prepoznavanje i upravljanje svojim impulsima. Kroz terapiju, pacijenti mogu naučiti tehnike kontrole impulsa, razviti alternativne načine izražavanja seksualnosti te se fokusirati na izgradnju zdravih odnosa s partnerima. Zaključak Fetišizam je poremećaj seksualne sklonosti koji može ozbiljno utjecati na emocionalno zdravlje i kvalitetu života. S pravovremenom dijagnozom i odgovarajućom terapijom, mnoge osobe s fetišizmom mogu razviti zdravije obrasce ponašanja i unaprijediti svoje odnose. Terapija pruža alat za upravljanje seksualnim sklonostima, smanjenje ovisnosti o fetišima i postizanje emocionalne ravnoteže.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---