Poremećaj seksualne sklonosti nespecificiran (F65.9): Simptomi, uzroci i dostupni psihijatrijski tretmani Poremećaj seksualne sklonosti, nespecificiran (F65.9): Uzroci, simptomi i mogućnosti psihijatrijskog liječenja Poremećaj seksualne sklonosti, nespecificiran, kategoriziran pod šifrom F65.9 u MKB-10 klasifikaciji, odnosi se na devijantne oblike seksualnog ponašanja koji ne spadaju u jasno definirane kategorije kao što su fetišizam, voajerizam ili ekshibicionizam. Ovaj poremećaj uključuje atipične seksualne sklonosti koje mogu uzrokovati emocionalnu patnju, narušavanje međuljudskih odnosa i problema u društvenom funkcioniranju.

Simptomi poremećaja seksualne sklonosti, nespecificiranog (F65.9)

Simptomi ovog poremećaja mogu varirati, ali obično uključuju:

1. Seksualne fantazije i impulsi: Osobe mogu imati seksualne fantazije usmjerene prema objektima ili situacijama koje odstupaju od društveno prihvaćenih normi.
2. Nemogućnost kontrole: Osobe često imaju poteškoće u kontroliranju seksualnih impulsa, što može rezultirati neprimjerenim ili štetnim ponašanjem.
3. Emocionalna patnja: Poremećaj često uzrokuje osjećaj srama, krivnje ili anksioznosti, osobito kada je osoba svjesna odstupanja od društvenih normi.
4. Utjecaj na svakodnevni život: Devijantne seksualne sklonosti mogu ometati normalne odnose i profesionalni život, uzrokujući izolaciju, konflikte ili čak pravne probleme.
5. Odsustvo specifične dijagnoze: Ovaj poremećaj se koristi kada se ne može precizno klasificirati prema postojećim dijagnozama u F65 kategoriji, ali uzrokuje značajne poteškoće u životu osobe.

Uzroci poremećaja seksualne sklonosti, nespecificiranog

Uzroci poremećaja seksualne sklonosti nisu potpuno razumljivi, no smatra se da mogu uključivati kombinaciju bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika:

1. Genetski čimbenici: Postoji mogućnost da biološka osjetljivost ili nasljedni čimbenici igraju ulogu u razvoju seksualnih poremećaja.
2. Neurobiološki čimbenici: Disfunkcija u dijelovima mozga povezanima sa seksualnom regulacijom može dovesti do atipičnog seksualnog ponašanja.
3. Psihološke traume: Seksualna ili emocionalna zlostavljanja u ranom životu mogu dovesti do razvoja nespecificiranih seksualnih sklonosti kasnije u životu.
4. Psihijatrijski poremećaji: Osobe s drugim mentalnim poremećajima, poput depresije, anksioznosti ili ovisnosti, mogu razviti nespecifične seksualne poremećaje kao sekundarni problem.
5. Sociokulturni utjecaji: Socijalna izolacija, nedostatak emocionalne podrške ili izloženost eksplicitnim sadržajima mogu oblikovati devijantne seksualne interese.

Dijagnoza poremećaja seksualne sklonosti, nespecificiranog (F65.9)

Dijagnoza ovog poremećaja temelji se na kliničkom pregledu i procjeni simptoma koji ometaju svakodnevni život osobe. Psihijatar će napraviti detaljan intervju kako bi procijenio emocionalnu patnju povezanu sa seksualnim ponašanjem i isključio druge specifične poremećaje iz F65 kategorije.

Liječenje poremećaja seksualne sklonosti, nespecificiranog (F65.9)

Liječenje ovog poremećaja zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje kombinaciju psihoterapije i, po potrebi, farmakoterapije. Cilj liječenja je pomoći pacijentu u kontroli impulsa, smanjenju emocionalne patnje i poboljšanju kvalitete života.

1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT je jedan od najčešćih pristupa liječenju poremećaja seksualne sklonosti. Ova terapija pomaže osobama da prepoznaju i promijene destruktivne misli i ponašanja povezane s devijantnim seksualnim fantazijama. Terapeut može pomoći pacijentu da razvije vještine kontrole impulsa i razradi zdravije obrasce ponašanja.

2. Psihodinamička terapija

Psihodinamička terapija usmjerena je na otkrivanje dubljih emocionalnih sukoba koji mogu biti korijen poremećaja. Ova terapija istražuje prošle traume ili emocionalne nesuglasice koje bi mogle biti povezane s devijantnim seksualnim ponašanjem.

3. Farmakoterapija

U nekim slučajevima, lijekovi mogu biti korisni za kontrolu impulsa i smanjenje intenziteta seksualnih nagona. Antidepresivi ili stabilizatori raspoloženja mogu pomoći u stabilizaciji emocionalnog stanja pacijenta i olakšati suočavanje s poremećajem. Hormonalna terapija, poput antiandrogena, može se koristiti za smanjenje seksualnih impulsa kod osoba s ekstremnim poremećajem seksualne sklonosti.

4. Grupna terapija

Grupna terapija pruža podršku osobama koje se suočavaju sa sličnim problemima. Razmjena iskustava unutar grupe može smanjiti osjećaj izolacije i pomoći u procesu oporavka.

5. Obiteljska terapija

S obzirom na to da poremećaji seksualne sklonosti mogu značajno utjecati na obiteljske odnose, obiteljska terapija može pomoći u obnovi povjerenja i razumijevanja među članovima obitelji. Podrška obitelji često igra ključnu ulogu u procesu rehabilitacije.

Prevencija i suočavanje s recidivom

Recidiv može biti izazov kod liječenja poremećaja seksualne sklonosti, posebno kada osoba ima poteškoće u kontroliranju impulsa. Kroz terapijski proces, osobe uče strategije za prepoznavanje ranih znakova povratka starim obrascima ponašanja i razvijaju tehnike suočavanja kako bi spriječile recidiv.

Zaključak

Poremećaj seksualne sklonosti, nespecificiran (F65.9), može predstavljati ozbiljan izazov za osobu, ali uz pravilno liječenje i podršku, moguće je značajno poboljšati kvalitetu života. Psihoterapija, podrška i farmakoterapija ključni su dijelovi liječenja, a pravovremena intervencija može pomoći u smanjenju negativnih posljedica ovog poremećaja. Ako vi ili netko koga poznajete pati od ovog poremećaja, potražite stručnu pomoć. Rano prepoznavanje problema i pravovremena intervencija ključni su za učinkovit oporavak i postizanje zdravijeg emocionalnog stanja.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---