Strijatonigralna degeneracija (G23.2)
Strijatonigralna degeneracija (G23.2): Uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja

Strijatonigralna degeneracija (G23.2): Uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja

Strijatonigralna degeneracija (SND), klasificirana pod ICD-10 oznakom G23.2, ozbiljan je neurološki poremećaj koji utječe na motoričke funkcije i svakodnevni život pacijenata. Ovaj rijetki oblik parkinsonizma karakterizira progresivno oštećenje dijela mozga odgovornog za kontrolu pokreta. U ovom članku saznajte što uzrokuje SND, kako ga prepoznati i koje su opcije liječenja dostupne.

Što je strijatonigralna degeneracija?

Strijatonigralna degeneracija je oblik atipičnog parkinsonizma koji nastaje zbog degeneracije bazalnih ganglija, osobito strijatuma i substantia nigrana. Za razliku od Parkinsonove bolesti, kod SND-a simptomi obično ne odgovaraju standardnim tretmanima poput levodope, što čini dijagnozu i liječenje dodatno izazovnim.

Uzroci i faktori rizika

Točan uzrok strijatonigralne degeneracije nije poznat, ali znanstvenici vjeruju da uključuje kombinaciju genetskih i okolišnih faktora. Neki od glavnih faktora rizika uključuju:
  • Dob: Većina slučajeva dijagnosticira se kod ljudi starijih od 50 godina.
  • Genetika: Iako genetska predispozicija nije u potpunosti istražena, smatra se da može igrati ulogu.
  • Toksini iz okoliša: Dugotrajno izlaganje neurotoksinima može povećati rizik od razvoja bolesti.

Glavni simptomi strijatonigralne degeneracije

Simptomi SND-a slični su Parkinsonovoj bolesti, ali imaju specifične razlike:
  1. Rigidnost i spastičnost mišića – Izraženija ukočenost nego kod klasičnog parkinsonizma.
  2. Poremećaji ravnoteže i hodanja – Česti padovi zbog loše koordinacije.
  3. Tremor – Obično manji ili odsutan u usporedbi s Parkinsonovom bolešću.
  4. Smanjeni odgovor na terapiju levodopom – Glavna razlika koja upućuje na SND.

Dijagnoza strijatonigralne degeneracije

Dijagnoza SND-a zahtijeva detaljnu medicinsku evaluaciju, uključujući:
  • Neurologijski pregled – Analiza motoričkih funkcija i neuroloških simptoma.
  • MR mozga – Kako bi se otkrile promjene u bazalnim ganglijima.
  • Odgovor na terapiju – Nedostatak odgovora na levodopu može ukazivati na SND.

Mogućnosti liječenja

Iako trenutno ne postoji lijek za strijatonigralnu degeneraciju, dostupne su metode koje mogu poboljšati kvalitetu života pacijenata:
  1. Fizioterapija i radna terapija
    • Fizioterapija pomaže u održavanju pokretljivosti i ravnoteže.
    • Radna terapija omogućava prilagodbu svakodnevnim aktivnostima.
  2. Lijekovi za kontrolu simptoma
    • Antikolinergici – Mogu ublažiti rigidnost mišića.
    • Dopaminergički lijekovi – Iako manje učinkoviti nego kod Parkinsonove bolesti, neki pacijenti prijavljuju blago poboljšanje.
  3. Psihološka podrška i savjetovanje
    • S obzirom na progresivnu prirodu bolesti, psihološka podrška ključna je za pacijente i njihove obitelji.
  4. Eksperimentalne terapije
    • Terapije poput duboke moždane stimulacije (DBS) i istraživanja matičnih stanica pružaju nadu u buduće opcije liječenja.

Kako živjeti s dijagnozom strijatonigralne degeneracije?

Život s dijagnozom SND-a zahtijeva prilagodbu i podršku. Preporučuje se:
  • Održavanje tjelesne aktivnosti – Redovita vježba pomaže u očuvanju mobilnosti.
  • Zdrava prehrana – Uravnotežena prehrana može poboljšati opće zdravlje i energiju.
  • Podrška zajednice – Pridruživanje grupama za podršku može olakšati nošenje s bolešću.

Zaključak

Strijatonigralna degeneracija je rijetko, ali ozbiljno stanje koje zahtijeva interdisciplinarni pristup u dijagnozi i liječenju. Iako trenutno ne postoji lijek, dostupni tretmani mogu ublažiti simptome i poboljšati kvalitetu života. Ako primijetite simptome koji odgovaraju ovom stanju, obratite se neurologu za pravovremenu procjenu i savjet. Za više informacija i podršku, obratite se stručnjacima i udrugama za rijetke neurološke bolesti.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Exit mobile version