Ostali poremećaji perifernog živčanog sustava
Ostali poremećaji perifernog živčanog sustava: Uzroci, simptomi i rješenja

Što su poremećaji perifernog živčanog sustava?

Poremećaji perifernog živčanog sustava (PŽS), klasificirani pod ICD-10 oznakom G64, obuhvaćaju različita stanja koja utječu na funkciju perifernih živaca. Ti živci povezuju središnji živčani sustav s ostatkom tijela, uključujući mišiće, kožu i organe, a njihovo oštećenje može uzrokovati širok raspon simptoma. Za razliku od specifičnih neuropatija, stanja pod ovom oznakom često su povezana s manje uobičajenim uzrocima ili poremećajima koji ne spadaju u druge definirane kategorije. Pravovremena dijagnoza i ciljana terapija ključni su za sprječavanje trajnih oštećenja.

Uzroci poremećaja perifernog živčanog sustava

Postoji mnogo potencijalnih uzroka ovih poremećaja, a najčešći uključuju:
  • Toksična oštećenja živaca: Dugotrajno izlaganje teškim metalima, pesticidima ili alkoholu može oštetiti živce.
  • Nasljedni poremećaji: Određene genetske bolesti, poput Charcot-Marie-Tooth sindroma, mogu uzrokovati disfunkciju živaca.
  • Kompresija živaca: Pritisak na periferne živce zbog tumora, hernije diska ili ozljeda.
  • Metabolički poremećaji: Dijabetes, bubrežna insuficijencija ili poremećaji štitnjače mogu indirektno utjecati na PŽS.
  • Infekcije: Bolesti poput lajmske borelioze, HIV-a ili herpes zostera mogu dovesti do oštećenja živaca.
  • Autoimune bolesti: Bolesti poput Guillain-Barré sindroma ili kronične upalne demijelinizacijske polineuropatije (CIDP).
  • Lijekovi: Neki kemoterapijski agensi, antibiotici i antikonvulzivi mogu uzrokovati neuropatije kao nuspojavu.

Simptomi poremećaja perifernog živčanog sustava

Simptomi se mogu razlikovati ovisno o vrsti i uzroku poremećaja, no najčešće uključuju:
  • Trnce, peckanje ili utrnulost u rukama i nogama.
  • Gubitak osjeta, osobito u ekstremitetima.
  • Slabost mišića, poteškoće s hodanjem ili obavljanjem preciznih pokreta.
  • Oštra, probadajuća bol ili kronična nelagoda.
  • Gubitak refleksa i problema s koordinacijom.
  • U teškim slučajevima, poteškoće s disanjem ili srčanim ritmom zbog oštećenja autonomnog živčanog sustava.
Simptomi se mogu razvijati postupno ili naglo, ovisno o uzroku poremećaja.

Dijagnoza poremećaja perifernog živčanog sustava

Točna dijagnoza zahtijeva detaljan pregled i dodatne pretrage:
  • Anamneza i fizikalni pregled: Prikupljanje informacija o simptomima, povijesti bolesti i mogućim uzrocima (npr. izloženost toksinima).
  • Neurološki testovi: Procjena osjetljivosti, snage mišića i refleksa.
  • Elektromiografija (EMG): Test za mjerenje električne aktivnosti mišića i živaca.
  • Nerve conduction study (NCS): Procjena brzine prijenosa impulsa kroz živce.
  • Laboratorijski testovi: Testovi za identifikaciju infekcija, dijabetesa, bubrežnih i jetrenih problema, ili autoimunih poremećaja.
  • Slikovna dijagnostika: MRI ili CT za ispitivanje strukturnih uzroka poput tumora ili hernije diska.
  • Biopsija živca: Koristi se u rijetkim slučajevima za točnu identifikaciju uzroka neuropatije.

Liječenje poremećaja perifernog živčanog sustava

Liječenje ovisi o osnovnom uzroku poremećaja i uključuje kombinaciju terapija za ublažavanje simptoma i liječenje uzroka:

Terapija osnovnog uzroka

  • Kontrola dijabetesa: Pravilno upravljanje razinama glukoze u krvi smanjuje oštećenje živaca.
  • Antibiotici ili antivirusni lijekovi: Za liječenje infekcija poput lajmske borelioze ili herpes zostera.
  • Liječenje autoimunih bolesti: Kortikosteroidi, imunoglobulini ili plazmafereza za Guillain-Barré sindrom ili CIDP.
  • Prekid izlaganja toksinima: Detoksikacija kod izloženosti teškim metalima ili alkoholu.
  • Kirurški zahvati: Kod tumora ili mehaničkog pritiska na živce.

Simptomatska terapija

  • Lijekovi za neuropatsku bol: Pregabalin, gabapentin, duloksetin ili triciklički antidepresivi.
  • Fizikalna terapija: Pomaže u vraćanju snage i koordinacije mišića.
  • TENS terapija: Električna stimulacija za ublažavanje boli.
  • Ortopedska pomagala: Uređaji za potporu hodanja ili smanjenje pritiska na živce.
  • Vitaminska terapija: Nadoknada vitamina B1, B6 i B12 važnih za zdravlje živaca.

Prevencija poremećaja perifernog živčanog sustava

  • Zdrave životne navike: Izbjegavanje alkohola i toksina, pravilna prehrana bogata vitaminima i mineralima.
  • Tjelesna aktivnost: Održavanje zdravlja mišića i živaca.
  • Redoviti pregledi: Rano otkrivanje kroničnih bolesti poput dijabetesa ili infekcija.
  • Zaštita od ozljeda: Ispravno držanje tijela i ergonomija na radnom mjestu.
  • Upravljanje stresom: Redukcija stresa koji može pogoršati autoimune bolesti ili opterećenja živčanog sustava.

Zaključak

Poremećaji perifernog živčanog sustava složeni su medicinski problemi koji zahtijevaju pravovremenu dijagnozu i liječenje. Uz pravilnu terapiju osnovnog uzroka i upravljanje simptomima, moguće je smanjiti nelagodu i spriječiti trajna oštećenja živaca. Ako osjetite simptome poput trnaca, boli ili slabosti, obratite se stručnjaku za neurologiju. Brza reakcija može značajno poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života.  

Dalibor Katić


Naslovnica


   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Exit mobile version