Diskinetična cerebralna paraliza (G80.3): Uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja Diskinetična cerebralna paraliza, označena šifrom G80.3 prema ICD-10 klasifikaciji, rjeđi je oblik cerebralne paralize koji uzrokuje nekontrolirane i nepravilne pokrete. Ovo stanje značajno utječe na motoričke funkcije, govor i svakodnevne aktivnosti, ali suvremene terapije nude mogućnosti za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.

Što je diskinetička cerebralna paraliza?

Diskinetična cerebralna paraliza karakterizirana je nevoljnim, sporo pokretnim ili naglim trzajnim pokretima tijela. Oštećenja dijela mozga koji kontrolira koordinaciju pokreta, poput bazalnih ganglija, odgovorna su za ovu vrstu poremećaja.

Uzroci diskinetičke cerebralne paralize

Uzroci diskinetičke cerebralne paralize uključuju:

• Prenatalna oštećenja: Nedostatak kisika (hipoksija) tijekom trudnoće ili poroda.
• Infekcije: Infekcije poput citomegalovirusa, toksoplazmoze ili rubeole tijekom trudnoće.
• Niska porođajna težina i prijevremeni porod: Veći rizik za oštećenja mozga.
• Genetski faktori: Iako rijetko, određeni genetski poremećaji mogu povećati rizik.

Simptomi diskinetičke cerebralne paralize

Glavni simptomi uključuju:

• Distonija: Ukočenost i nepravilni mišićni tonus, često s promjenama između ukočenosti i opuštenosti.
• Atetoza: Spori, nekontrolirani pokreti ruku, nogu ili lica.
• Koreja: Brzi, trzajni pokreti koji mogu biti nepredvidivi.
• Problemi s govorom: Nejasan govor zbog poremećene kontrole mišića lica i jezika.
• Poteškoće s držanjem i ravnotežom: Nepravilno držanje tijela ili nemogućnost održavanja stabilnog položaja.

Dijagnosticiranje diskinetičke cerebralne paralize

Dijagnoza se temelji na opažanju simptoma, praćenju motoričkog razvoja djeteta i neurološkim pregledima. Dodatne slikovne pretrage poput MRI-a mogu pomoći u identifikaciji oštećenja mozga.

Liječenje diskinetičke cerebralne paralize

Fizioterapija i radna terapija

Fizioterapija je ključna za poboljšanje koordinacije, ravnoteže i snage mišića. Radna terapija pomaže u prilagodbi svakodnevnih aktivnosti kako bi dijete postalo što samostalnije.

Govorna terapija

S obzirom na poteškoće s govorom i gutanjem, logoped može pomoći u razvoju komunikacijskih vještina i sigurnom gutanju.

Lijekovi za kontrolu pokreta

• Antispazmodici: Lijekovi poput baklofena smanjuju mišićnu ukočenost.
• Lijekovi protiv distonije: Botulinum toksin može privremeno smanjiti nevoljne pokrete.
• Dopaminergični lijekovi: U nekim slučajevima, lijekovi koji utječu na dopamin mogu pomoći u kontroli simptoma.

Kirurški zahvati

U težim slučajevima, duboka stimulacija mozga (DBS) može se razmotriti kao opcija za ublažavanje simptoma distonije.

Alternativne terapije

Alternativne terapije, poput hidroterapije, terapije glazbom ili terapije konjima, mogu pružiti dodatnu podršku u poboljšanju motoričkih vještina i emocionalnog blagostanja.

Podrška i prilagodba životnog okruženja

Prilagodba životnog prostora i upotreba specijaliziranih pomagala, poput invalidskih kolica ili komunikacijskih uređaja, ključni su za osiguranje što veće samostalnosti i udobnosti.

Zaključak

Diskinetična cerebralna paraliza zahtijeva multidisciplinarni pristup kako bi se smanjili simptomi i poboljšala kvaliteta života. Rana intervencija, personalizirani planovi terapije i podrška obitelji od ključne su važnosti za postizanje optimalnih rezultata.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---