F44.5 Disocijativne Konvulzije: Simptomi, Uzroci i Liječenje u Psihijatriji
F44.5 Disocijativne Konvulzije: Psihijatrijsko Rješenje za Poremećaj
Disocijativne konvulzije (F44.5), također poznate kao pseudonapadaji ili neepileptični napadaji, predstavljaju vrstu disocijativnog poremećaja gdje osoba doživljava simptome slične epileptičnim napadajima, ali bez prisutnosti abnormalnosti u moždanoj aktivnosti. Ovaj poremećaj spada u skupinu disocijativnih poremećaja, pri čemu se simptomi manifestiraju kao fizičke reakcije na emocionalni ili psihološki stres.Simptomi Disocijativnih Konvulzija
Simptomi disocijativnih konvulzija mogu izgledati gotovo identično epileptičnim napadajima, ali imaju različite uzroke i prirodu. Najčešći simptomi uključuju:- Gubitak svijesti: Osoba može izgledati kao da gubi svijest, ali bez tipičnih promjena u moždanoj aktivnosti karakterističnih za epilepsiju.
- Nekontrolirani pokreti tijela: Osobe mogu doživjeti trzaje, tremore ili napadaje koji podsjećaju na epileptičke, ali bez neuroloških uzroka.
- Grčenje mišića: Mišići se mogu nekontrolirano zatezati i opuštati.
- Zadržavanje svijesti tijekom napadaja: U nekim slučajevima, osoba može biti svjesna svog okruženja tijekom napadaja, što nije uobičajeno kod epilepsije.
- Izostanak postiktalne faze: Nakon disocijativnog napadaja, osoba se obično brzo oporavlja, bez zbunjenosti ili iscrpljenosti tipične za epileptične napadaje.
Uzroci Disocijativnih Konvulzija
Disocijativne konvulzije nisu uzrokovane neurološkim oštećenjem, već emocionalnim i psihološkim čimbenicima. Neki od ključnih uzroka uključuju:- Traumatska iskustva: Fizička, emocionalna ili seksualna trauma često je povezana s razvojem disocijativnih simptoma.
- Stres i anksioznost: Intenzivan stres ili anksioznost može pokrenuti napadaje kao odgovor tijela na emocionalni pritisak.
- Potisnute emocije: Disocijacija se često događa kada osoba potiskuje teške emocije i traume, što može dovesti do fizičkih manifestacija.
- Obrambeni mehanizam: Disocijativne konvulzije često djeluju kao nesvjesna obrana tijela od suočavanja s traumatskim sjećanjima ili sukobima.
Dijagnoza Disocijativnih Konvulzija
Dijagnoza disocijativnih konvulzija temelji se na isključivanju epilepsije i drugih neuroloških poremećaja. Proces dijagnosticiranja uključuje:- Neurološki pregled i EEG: Elektroencefalogram (EEG) je ključan za isključivanje epilepsije. Kod disocijativnih konvulzija EEG neće pokazati abnormalnosti u moždanoj aktivnosti.
- Psihijatrijska evaluacija: Psihijatar će procijeniti emocionalne i psihološke čimbenike koji bi mogli doprinijeti napadajima, uključujući povijest trauma, anksioznosti ili depresije.
- Praćenje simptoma: Simptomi disocijativnih konvulzija često se javljaju u stresnim situacijama, dok epileptični napadaji obično nisu povezani s emocionalnim čimbenicima.
Liječenje Disocijativnih Konvulzija
Liječenje disocijativnih konvulzija usmjereno je na rješavanje psiholoških uzroka poremećaja i smanjenje emocionalnog stresa koji pokreće simptome. Najčešći pristupi liječenju uključuju:1. Psihoterapija
Psihoterapija je ključni dio liječenja disocijativnih konvulzija. Cilj je pomoći pacijentu da prepozna i obradi traumatske ili stresne događaje koji su pridonijeli razvoju simptoma. Glavne vrste terapije koje se koriste uključuju:- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima prepoznati negativne misli i obrasce ponašanja te razviti strategije za suočavanje sa stresom i anksioznošću.
- Terapija usmjerena na traumu: Posebno je korisna za pacijente koji su doživjeli traumatske događaje. Pomaže im u obradi tih iskustava i smanjenju njihovog utjecaja na svakodnevni život.
- Psihodinamička terapija: Pruža uvid u nesvjesne emocionalne konflikte koji mogu pridonijeti disocijaciji i fizičkim simptomima.