F44.5 Disocijativne Konvulzije: Simptomi, Uzroci i Liječenje u Psihijatriji

F44.5 Disocijativne Konvulzije: Psihijatrijsko Rješenje za Poremećaj

Disocijativne konvulzije (F44.5), također poznate kao pseudonapadaji ili neepileptični napadaji, predstavljaju vrstu disocijativnog poremećaja gdje osoba doživljava simptome slične epileptičnim napadajima, ali bez prisutnosti abnormalnosti u moždanoj aktivnosti. Ovaj poremećaj spada u skupinu disocijativnih poremećaja, pri čemu se simptomi manifestiraju kao fizičke reakcije na emocionalni ili psihološki stres.

Simptomi Disocijativnih Konvulzija

Simptomi disocijativnih konvulzija mogu izgledati gotovo identično epileptičnim napadajima, ali imaju različite uzroke i prirodu. Najčešći simptomi uključuju:

• Gubitak svijesti: Osoba može izgledati kao da gubi svijest, ali bez tipičnih promjena u moždanoj aktivnosti karakterističnih za epilepsiju.
• Nekontrolirani pokreti tijela: Osobe mogu doživjeti trzaje, tremore ili napadaje koji podsjećaju na epileptičke, ali bez neuroloških uzroka.
• Grčenje mišića: Mišići se mogu nekontrolirano zatezati i opuštati.
• Zadržavanje svijesti tijekom napadaja: U nekim slučajevima, osoba može biti svjesna svog okruženja tijekom napadaja, što nije uobičajeno kod epilepsije.
• Izostanak postiktalne faze: Nakon disocijativnog napadaja, osoba se obično brzo oporavlja, bez zbunjenosti ili iscrpljenosti tipične za epileptične napadaje.

Uzroci Disocijativnih Konvulzija

Disocijativne konvulzije nisu uzrokovane neurološkim oštećenjem, već emocionalnim i psihološkim čimbenicima. Neki od ključnih uzroka uključuju:

• Traumatska iskustva: Fizička, emocionalna ili seksualna trauma često je povezana s razvojem disocijativnih simptoma.
• Stres i anksioznost: Intenzivan stres ili anksioznost može pokrenuti napadaje kao odgovor tijela na emocionalni pritisak.
• Potisnute emocije: Disocijacija se često događa kada osoba potiskuje teške emocije i traume, što može dovesti do fizičkih manifestacija.
• Obrambeni mehanizam: Disocijativne konvulzije često djeluju kao nesvjesna obrana tijela od suočavanja s traumatskim sjećanjima ili sukobima.

Dijagnoza Disocijativnih Konvulzija

Dijagnoza disocijativnih konvulzija temelji se na isključivanju epilepsije i drugih neuroloških poremećaja. Proces dijagnosticiranja uključuje:

• Neurološki pregled i EEG: Elektroencefalogram (EEG) je ključan za isključivanje epilepsije. Kod disocijativnih konvulzija EEG neće pokazati abnormalnosti u moždanoj aktivnosti.
• Psihijatrijska evaluacija: Psihijatar će procijeniti emocionalne i psihološke čimbenike koji bi mogli doprinijeti napadajima, uključujući povijest trauma, anksioznosti ili depresije.
• Praćenje simptoma: Simptomi disocijativnih konvulzija često se javljaju u stresnim situacijama, dok epileptični napadaji obično nisu povezani s emocionalnim čimbenicima.

Liječenje Disocijativnih Konvulzija

Liječenje disocijativnih konvulzija usmjereno je na rješavanje psiholoških uzroka poremećaja i smanjenje emocionalnog stresa koji pokreće simptome. Najčešći pristupi liječenju uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je ključni dio liječenja disocijativnih konvulzija. Cilj je pomoći pacijentu da prepozna i obradi traumatske ili stresne događaje koji su pridonijeli razvoju simptoma. Glavne vrste terapije koje se koriste uključuju:

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima prepoznati negativne misli i obrasce ponašanja te razviti strategije za suočavanje sa stresom i anksioznošću.
• Terapija usmjerena na traumu: Posebno je korisna za pacijente koji su doživjeli traumatske događaje. Pomaže im u obradi tih iskustava i smanjenju njihovog utjecaja na svakodnevni život.
• Psihodinamička terapija: Pruža uvid u nesvjesne emocionalne konflikte koji mogu pridonijeti disocijaciji i fizičkim simptomima.

2. Medicinska Edukacija

Pomaže pacijentima razumjeti prirodu njihovih simptoma. Objašnjava im se da disocijativne konvulzije nisu posljedica neurološkog oštećenja, već psihološkog stresa. Ova edukacija može smanjiti tjeskobu i strah koji pacijenti često osjećaju zbog svojih simptoma.

3. Lijekovi

U slučajevima kada pacijenti pate od jakih anksioznih ili depresivnih simptoma, mogu se propisati antidepresivi ili anksiolitici kao podrška psihoterapiji. Lijekovi ne liječe sam poremećaj, ali mogu pomoći u stabilizaciji emocionalnog stanja pacijenta.

4. Podrška obitelji

Uključivanje obitelji u proces liječenja može biti od velike pomoći. Obitelj može pružiti emocionalnu podršku i razumijevanje, što doprinosi boljem ishodu liječenja. Također je važno educirati obitelj o prirodi poremećaja kako bi znali kako se nositi sa simptomima pacijenta.

Prevencija

Prevencija disocijativnih konvulzija temelji se na ranoj intervenciji kod osoba koje su doživjele traume ili su pod visokim emocionalnim stresom. Redovita psihoterapija, upravljanje stresom i jačanje mehanizama suočavanja s emocionalnim pritiscima ključni su za sprječavanje razvoja simptoma.

Zaključak

Disocijativne konvulzije su ozbiljan poremećaj koji može značajno utjecati na kvalitetu života pacijenta. Međutim, pravovremeno dijagnosticiranje i odgovarajuće liječenje mogu pomoći pacijentima da se oporave i ponovno preuzmu kontrolu nad svojim životom. Psihoterapija, podrška obitelji i razumijevanje emocionalnih uzroka poremećaja ključni su za uspješno liječenje ovog poremećaja. Ako vi ili netko koga poznajete doživljava simptome disocijativnih konvulzija, važno je potražiti stručnu pomoć kako bi se osigurao pravilan tijek liječenja i oporavak.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---