F07.2 Postkomocijski Sindrom: Dijagnoza, Simptomi i Psihijatrijsko Liječenje

F07.2 Postkomocijski Sindrom: Dijagnoza, Simptomi i Psihijatrijsko Liječenje

Postkomocijski sindrom (F07.2) je stanje koje se javlja nakon traumatske ozljede glave ili potresa mozga. Simptomi ovog sindroma mogu trajati tjednima, mjesecima ili čak godinama nakon ozljede, a uključuju fizičke, kognitivne i emocionalne poremećaje. Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života, radnu sposobnost i socijalno funkcioniranje pacijenata.

Simptomi Postkomocijskog Sindroma

Simptomi postkomocijskog sindroma obično se javljaju nekoliko dana nakon ozljede, a mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina. Najčešći simptomi uključuju:

• Glavobolje – Kronične glavobolje slične migrenama ili tenzijskim glavoboljama.
• Vrtoglavica – Osjećaj nestabilnosti ili vrtoglavice, osobito pri promjeni položaja tijela.
• Umor – Stalni osjećaj iscrpljenosti i smanjenje fizičke izdržljivosti.
• Problemi s koncentracijom i pamćenjem – Osobe s postkomocijskim sindromom često prijavljuju poteškoće s fokusiranjem, zaboravljanjem ili sporim razmišljanjem.
• Nesvjestica i poremećaji vida – Mogu se javiti zamagljen vid, osjetljivost na svjetlost i nesvjestica.
• Poremećaji spavanja – Mogu se javiti nesanica, poteškoće s usnivanjem ili prekomjerna pospanost.
• Anksioznost i depresija – Pacijenti često osjećaju tjeskobu, napetost, a kod nekih se razvija depresija.
• Razdražljivost i promjene raspoloženja – Pacijenti mogu postati razdražljivi, skloniji emocionalnim promjenama, pa čak i agresivnim ispadima.

Uzroci Postkomocijskog Sindroma

Postkomocijski sindrom je posljedica potresa mozga ili traumatske ozljede glave. Iako točni mehanizmi razvoja ovog sindroma nisu potpuno razjašnjeni, smatra se da sljedeći čimbenici igraju važnu ulogu:

• Neurološka oštećenja – Oštećenje neuronskih mreža i mikroskopska oštećenja moždanih stanica nakon ozljede mogu uzrokovati trajne simptome.
• Metabolički poremećaji – Ozljede glave mogu poremetiti normalnu razinu neurotransmitera u mozgu, što utječe na emocionalno i kognitivno funkcioniranje.
• Psihološki faktori – Pojava tjeskobe, depresije ili posttraumatskog stresa može pogoršati simptome postkomocijskog sindroma.
• Prethodne ozljede glave – Osobe koje su ranije pretrpjele potres mozga imaju veću vjerojatnost za razvoj postkomocijskog sindroma.

Dijagnoza Postkomocijskog Sindroma

Dijagnosticiranje postkomocijskog sindroma zahtijeva detaljnu procjenu kako bi se isključili drugi uzroci simptoma. Liječnici obično koriste sljedeće dijagnostičke metode:

1. Anamneza – Prikupljanje informacija o ozljedi glave, uključujući okolnosti nastanka ozljede i vremenski tijek simptoma.
2. Neurološki pregled – Procjena kognitivnih funkcija, koordinacije i refleksa kako bi se isključila ozbiljna oštećenja mozga.
3. Slikovne metode – MRI i CT skenovi mozga koriste se za isključivanje ozbiljnijih strukturnih oštećenja mozga poput hematoma ili krvarenja.
4. Neuropsihološko testiranje – Testovi pažnje, pamćenja i emocionalnog stanja mogu pomoći u procjeni kognitivnih poremećaja povezanih s postkomocijskim sindromom.

Liječenje Postkomocijskog Sindroma

Liječenje postkomocijskog sindroma temelji se na ublažavanju simptoma i poboljšanju kvalitete života pacijenata. Liječenje obično uključuje kombinaciju farmakoterapije, psihoterapije i fizikalne terapije:

• Lijekovi za glavobolje – Analgetici, nesteroidni protuupalni lijekovi i lijekovi za migrene mogu pomoći u smanjenju intenziteta glavobolja.
• Antidepresivi i anksiolitici – Ako pacijent pati od depresije, tjeskobe ili nesanice, mogu se propisati antidepresivi i lijekovi za smirenje.
• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) – Psihoterapija je ključna u liječenju emocionalnih simptoma poput anksioznosti, depresije i razdražljivosti. KBT pomaže pacijentima da razviju strategije suočavanja sa stresom i emocionalnim promjenama.
• Fizikalna terapija – Rehabilitacijska terapija usmjerena na poboljšanje ravnoteže i smanjenje vrtoglavice.
• Podrška i edukacija – Obitelj i prijatelji mogu igrati ključnu ulogu u pružanju emocionalne podrške pacijentu. Edukacija o sindromu i načinima upravljanja simptomima može pomoći u boljoj prilagodbi.

Prognoza

Iako većina pacijenata s postkomocijskim sindromom doživljava značajno poboljšanje unutar nekoliko mjeseci, kod nekih simptomi mogu potrajati dulje. Rani početak liječenja i multidisciplinarni pristup ključni su za oporavak i povratak svakodnevnim aktivnostima.

Zaključak

F07.2 Postkomocijski sindrom je stanje koje može značajno utjecati na kvalitetu života, no pravilna dijagnoza i liječenje mogu pomoći pacijentima da se oporave i ponovno vode normalan život. Ako vi ili netko blizak pokazujete simptome nakon ozljede glave, važno je konzultirati stručnjaka za dijagnozu i liječenje. Pravovremena intervencija može smanjiti trajanje simptoma i omogućiti brži oporavak.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---