F44.2 Disocijativni Stupor: Uzroci, Simptomi i Liječenje

F44.2 Disocijativni Stupor: Prepoznavanje, Dijagnoza i Terapija

Disocijativni stupor (F44.2) spada u grupu disocijativnih poremećaja i predstavlja stanje u kojem osoba pokazuje značajnu smanjenost pokreta, govora i emocionalnih reakcija, iako nema fizičkog ili neurološkog uzroka za takvo stanje. Ova vrsta stupora često je povezana s teškim stresom ili emocionalnom traumom, što uzrokuje privremeno isključenje svijesti o stvarnom svijetu.

Što je Disocijativni Stupor?

Disocijativni stupor karakterizira stanje prividnog gubitka svijesti ili pokretljivosti, no pacijent je i dalje budan i svjestan svoje okoline. Osobe u disocijativnom stuporu ne reagiraju na vanjske podražaje, često ne govore, ne pomiču se i ne reagiraju emocionalno, iako nema medicinskog objašnjenja za to stanje. Ovo stanje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana i obično je reakcija na snažan psihološki stres.

Simptomi Disocijativnog Stupora

Osobe koje pate od disocijativnog stupora mogu pokazivati sljedeće simptome:

• Nedostatak pokreta: Osoba može ležati ili sjediti u potpunom nepokretnom stanju.
• Gubitak govora: Ne govore ili reagiraju verbalno.
• Nedostatak emocionalnih reakcija: Osoba može izgledati ravnodušno ili emocionalno odsutno, bez izražavanja bilo kakvih osjećaja.
• Očuvana svjesnost: Iako osoba ne reagira, u nekim slučajevima ostaje svjesna okoline.
• Nedostatak odgovora na podražaje: Osoba ne reagira na fizičke podražaje kao što su dodir ili glas.

Ovi simptomi se javljaju iznenada i mogu biti vrlo uznemirujući za osobu i njezinu okolinu. Disocijativni stupor nije voljno ponašanje, već reakcija organizma na emocionalni ili psihološki šok.

Uzroci Disocijativnog Stupora

Disocijativni stupor obično se javlja kao odgovor na teški psihološki stres. Neki od uzroka uključuju:

• Psihološka trauma: Traumatski događaji, poput gubitka bliske osobe, zlostavljanja, ili ozbiljnih nesreća, mogu izazvati disocijativni stupor.
• Emocionalni stres: Intenzivne emocionalne situacije koje prelaze kapacitet pojedinca za suočavanje s problemima.
• Psihički sukobi: Unutarnji emocionalni konflikti mogu potaknuti disocijaciju kao obrambeni mehanizam.

Dijagnoza Disocijativnog Stupora

Dijagnoza disocijativnog stupora postavlja se kada liječnik isključi sve fizičke i neurološke uzroke koji bi mogli izazvati takvo stanje. Liječnik ili psihijatar će obaviti detaljan klinički pregled, procijeniti povijest bolesti i analizirati prisutnost stresnih ili traumatskih događaja. Prema ICD-10 klasifikaciji, disocijativni stupor dijagnosticira se ako pacijent pokazuje:

• Značajan smanjen pokret, govor i emocionalne reakcije.
• Odsutnost fizičkih ili neuroloških uzroka za ovo stanje.
• Dokazi o povezanosti sa stresom ili traumom.

Liječenje Disocijativnog Stupora

Liječenje disocijativnog stupora usmjereno je na ublažavanje simptoma i rješavanje osnovnog uzroka. Najčešći oblici liječenja uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je ključni dio liječenja disocijativnog stupora. Kroz različite terapijske tehnike, pacijent se suočava s traumama i stresom koji su doveli do ovog stanja. Neke od učinkovitih metoda uključuju:

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Pomaže pacijentima da prepoznaju i mijenjaju negativne obrasce mišljenja i ponašanja koji su povezani sa stresom.
• Psihodinamička terapija: Fokusira se na istraživanje dubokih emocionalnih sukoba i nesvjesnih motiva koji su doveli do disocijativnog stupora.
• Traumatska terapija: Pomaže pacijentima u obradi traumatskih sjećanja i ponovnom integriranju tih iskustava.

2. Lijekovi

U nekim slučajevima, lijekovi poput anksiolitika ili antidepresiva mogu se koristiti kako bi se ublažili simptomi tjeskobe ili depresije povezane s disocijativnim stuporom. Lijekovi pomažu stabilizaciji emocionalnog stanja i olakšavaju terapijski proces.

3. Podrška Obitelji i Okoline

Emocionalna podrška obitelji i bliskih osoba od velike je važnosti u procesu oporavka. Stabilno i sigurno okruženje pomaže pacijentu da se vrati u stanje normalnog funkcioniranja.

4. Tehnike Opuštanja i Stresa

Tehnike za smanjenje stresa, poput meditacije, joge ili tehnika disanja, mogu pomoći pacijentima da upravljaju anksioznošću i stresom koji mogu potaknuti disocijaciju.

Prevencija Disocijativnog Stupora

Prevencija disocijativnog stupora uglavnom uključuje rano prepoznavanje i tretiranje stresa i trauma. Pravovremena psihoterapija nakon stresnih ili traumatskih događaja može pomoći u sprječavanju razvoja disocijativnih simptoma. Također, razvijanje zdravih mehanizama suočavanja sa stresom i izgradnja emocionalne otpornosti može smanjiti rizik od disocijacije.

Zaključak

Disocijativni stupor je ozbiljan psihološki poremećaj koji zahtijeva hitnu stručnu pomoć. Pravilno prepoznavanje i dijagnosticiranje ovog stanja omogućava brzo pružanje odgovarajuće terapije, što je ključno za oporavak. Psihoterapija, podrška iz okoline i tehnike smanjenja stresa ključni su elementi u liječenju disocijativnog stupora. Ako vi ili netko koga poznajete pokazuje znakove disocijacije, važno je potražiti pomoć stručnjaka kako bi se spriječilo produljenje simptoma i osigurao povratak normalnom životu.    

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---