F44.6 Disocijativna Anestezija i Gubitak Osjeta: Uzroci, Simptomi i Liječenje
F44.6 Disocijativna Anestezija i Gubitak Osjeta: Kako Psihijatrija Pruža Rješenje
Disocijativna anestezija i gubitak osjeta (F44.6) predstavljaju poremećaj pri kojem osoba gubi osjet dodira, vida, sluha ili drugih osjetila bez medicinskog uzroka. Ovaj poremećaj najčešće nastaje kao odgovor na emocionalni stres ili traumu te spada u kategoriju disocijativnih poremećaja. Simptomi mogu izgledati kao neurološka stanja, ali bez prisutnih fizičkih oštećenja.Simptomi Disocijativne Anestezije i Gubitka Osjeta
Disocijativna anestezija očituje se kroz razne oblike gubitka osjeta u različitim dijelovima tijela. Simptomi uključuju:- Gubitak osjeta: Osoba može izgubiti osjećaj dodira, boli, temperature ili pritiska u određenim dijelovima tijela, najčešće u rukama, nogama ili licu.
- Gubitak vida: U nekim slučajevima dolazi do djelomičnog ili potpunog gubitka vida, obično na jednom oku ili na polovini vidnog polja.
- Gubitak sluha: Osoba može privremeno izgubiti sluh, iako nema fizičkog oštećenja uha.
- Gubitak mirisa i okusa: Rijetko, ali moguće je da osoba izgubi osjet mirisa ili okusa bez jasnog fizičkog uzroka.
Uzroci Disocijativne Anestezije
Ovaj poremećaj nema neurološki uzrok, već je reakcija na psihološke faktore. Ključni uzroci disocijativne anestezije i gubitka osjeta uključuju:- Traumatska iskustva: Emocionalne traume, poput zlostavljanja, teških gubitaka ili nasilja, često su povezane s razvojem ovog poremećaja.
- Potisnute emocije: Osobe koje ne mogu verbalizirati svoje emocije mogu ih "preusmjeriti" u tjelesne simptome, uključujući gubitak osjeta.
- Stres: Intenzivan psihološki stres može uzrokovati fizičke simptome poput disocijativne anestezije.
- Obrambeni mehanizam: Disocijacija može biti način na koji se tijelo "brani" od bolnih sjećanja ili emocionalnih sukoba.
Dijagnoza Disocijativne Anestezije
Dijagnoza se postavlja nakon što su isključeni svi fizički i neurološki uzroci gubitka osjeta. Proces uključuje:- Neurološki pregled: Neurolog će provesti detaljne testove kako bi isključio poremećaje poput neuropatije, multiple skleroze ili drugih neuroloških stanja.
- Psihijatrijska evaluacija: Psihijatar će istražiti emocionalne i psihološke faktore, uključujući povijest trauma i stresnih događaja.
- Isključivanje medicinskih uzroka: Kada se ne pronađu medicinski razlozi za simptome, dijagnoza se obično postavlja kao disocijativni poremećaj.
Liječenje Disocijativne Anestezije i Gubitka Osjeta
Liječenje disocijativne anestezije fokusira se na rješavanje psiholoških uzroka koji su doveli do razvoja poremećaja. Uobičajeni tretmani uključuju:1. Psihoterapija
Psihoterapija je najvažniji dio liječenja ovog poremećaja, a cilj je pomoći pacijentu da prepozna i procesuira potisnute emocije i traume koje izazivaju simptome.- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): KBT pomaže pacijentima da identificiraju negativne misli i obrasce ponašanja koji mogu biti povezani s emocionalnim stresom i disocijacijom.
- Terapija usmjerena na traumu: Kod pacijenata s poviješću trauma, terapija usmjerena na traumu omogućava siguran prostor za obradu bolnih sjećanja, čime se smanjuje njihova moć nad svakodnevnim životom.
- Psihodinamička terapija: Pruža uvid u nesvjesne konflikte koji mogu uzrokovati fizičke simptome poput gubitka osjeta.
2. Upravljanje Stresom
S obzirom da je stres često okidač disocijativnih poremećaja, učenje tehnika upravljanja stresom može biti vrlo korisno. Tehnike uključuju:- Mindfulness i meditacija: Ove metode pomažu pacijentima da ostanu prisutni u trenutku i smanje stresne reakcije.
- Fizička aktivnost: Redovita tjelovježba dokazano smanjuje razinu stresa i pomaže u održavanju mentalnog zdravlja.
- Tehnike disanja: Duboko disanje i druge tehnike opuštanja mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i stresa.