F44.7 Miješani Disocijativni/ Konverzivni Poremećaji: Uzroci, Simptomi i Liječenje

F44.7 Miješani Disocijativni/ Konverzivni Poremećaji: Kako Psihijatrija Pruža Rješenje

Miješani disocijativni (konverzivni) poremećaji (F44.7) predstavljaju stanje u kojem se javljaju kombinirani simptomi različitih disocijativnih poremećaja, uključujući gubitak pamćenja (disocijativna amnezija), gubitak motoričkih funkcija, osjeta ili konvulzije, koji se ne mogu objasniti medicinskim uzrocima. Ovi poremećaji često nastaju kao posljedica psihološkog stresa ili trauma, iako se simptomi manifestiraju fizički.

Simptomi Miješanih Disocijativnih/ Konverzivnih Poremećaja

Osobe s miješanim disocijativnim poremećajima mogu iskusiti kombinaciju sljedećih simptoma:

• Gubitak osjeta ili pokreta: Može doći do paralize, gubitka motoričke funkcije ili gubitka osjeta u dijelovima tijela.
• Disocijativna amnezija: Zaboravljanje važnih osobnih informacija ili događaja, obično vezanih uz traumatske situacije.
• Konvulzije ili napadaji: Osobe mogu doživjeti napadaje nalik epileptičnima, no bez neurološkog uzroka.
• Disocijativni stupor: Osoba može postati izrazito neaktivna, s minimalnim odgovorom na vanjske podražaje, bez fizičkog objašnjenja.
• Psihomotorni poremećaji: Nenormalni pokreti, gubitak kontrole nad tijelom ili nesvjesni rituali.

Ovi simptomi mogu varirati u intenzitetu i trajanju te se često pogoršavaju u stresnim situacijama.

Uzroci Miješanih Disocijativnih Poremećaja

Disocijativni poremećaji obično proizlaze iz psiholoških faktora, a miješani poremećaji mogu uključivati kombinaciju uzroka. Ključni faktori koji mogu dovesti do razvoja ovih poremećaja su:

• Traumatska iskustva: Traume poput zlostavljanja, nasilja, teških gubitaka ili nesreća mogu dovesti do razvoja disocijativnih simptoma.
• Psihološki stres: Intenzivan emocionalni stres često izaziva pojavu simptoma, osobito kada osoba nema adekvatne mehanizme suočavanja.
• Obrambeni mehanizmi: Disocijacija može biti način na koji se osoba nosi s emocionalnom boli, potiskivanjem trauma i osjećaja kroz fizičke simptome.
• Nesvjesni sukobi: Emocionalne ili psihološke borbe koje osoba ne može riješiti svjesno mogu se manifestirati kroz fizičke poremećaje.

Dijagnoza

Dijagnoza miješanih disocijativnih poremećaja postavlja se nakon što su isključeni svi mogući medicinski i neurološki uzroci simptoma. Postupak uključuje:

• Neurološki pregled: Liječnik će provesti sve potrebne testove kako bi isključio neurološke poremećaje.
• Psihijatrijska evaluacija: Psihijatar će procijeniti povijest pacijenta, emocionalna stanja i traume, kako bi utvrdio prisutnost disocijativnih mehanizama.
• Psihološko testiranje: Pomoću psiholoških testova može se istražiti kako pacijent obrađuje stres i potisnute emocije koje uzrokuju simptome.

Liječenje Miješanih Disocijativnih/ Konverzivnih Poremećaja

Liječenje ovog poremećaja usmjereno je na razumijevanje psiholoških uzroka i razvijanje zdravih načina suočavanja s traumom i stresom. Najčešće metode liječenja uključuju:

1. Psihoterapija

Psihoterapija je ključni dio liječenja disocijativnih poremećaja i pomaže pacijentima da se suoče s traumom, stresom i emocionalnim sukobima. Uobičajeni oblici terapije uključuju:

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Fokusira se na prepoznavanje i promjenu negativnih misaonih obrazaca i ponašanja koji doprinose pojavi simptoma.
• Terapija usmjerena na traumu: Pomaže pacijentima da obrade traumatske događaje iz prošlosti, čime se smanjuje njihov utjecaj na sadašnje simptome.
• Psihodinamička terapija: Ova vrsta terapije pomaže pacijentima da osvijeste nesvjesne konflikte i potisnute emocije koje su uzrok disocijacije.

2. Upravljanje Stresom

Učenje tehnika upravljanja stresom ključno je za smanjenje pojave simptoma. Tehnike uključuju:

• Meditacija i mindfulness: Ove metode pomažu pacijentima da se usredotoče na sadašnji trenutak i smanje anksioznost.
• Tehnike relaksacije: Tehnike poput dubokog disanja i progresivne mišićne relaksacije pomažu u smanjenju fizičkog odgovora na stres.
• Tjelovježba: Redovita fizička aktivnost može pomoći u smanjenju razine stresa i poboljšanju mentalnog zdravlja.

3. Podrška obitelji i okoline

Obiteljska terapija može biti korisna kako bi članovi obitelji razumjeli prirodu poremećaja i pružili podršku pacijentu. Edukacija o poremećaju i podrška obitelji igraju važnu ulogu u oporavku.

4. Farmakoterapija

Iako lijekovi nisu primarni oblik liječenja disocijativnih poremećaja, ponekad se koriste antidepresivi ili anksiolitici za ublažavanje simptoma depresije ili anksioznosti koji prate poremećaj.

Prevencija

Iako nije uvijek moguće spriječiti razvoj disocijativnih poremećaja, rano prepoznavanje emocionalnih problema i pravovremena terapija mogu pomoći u prevenciji njihovog pogoršanja. Razvijanje zdravih mehanizama suočavanja sa stresom i emocionalnim izazovima može značajno smanjiti rizik od disocijativnih reakcija.

Zaključak

Miješani disocijativni poremećaji (F44.7) mogu biti izazovni za dijagnosticiranje i liječenje zbog njihove kompleksne prirode i širokog spektra simptoma. Međutim, uz odgovarajuće liječenje, uključujući psihoterapiju, tehnike upravljanja stresom i podršku okoline, pacijenti mogu postići značajan napredak. Važno je pravovremeno potražiti stručnu pomoć kako bi se simptomi kontrolirali i omogućio kvalitetan oporavak. Ako vi ili netko koga poznajete doživljava simptome disocijativnog poremećaja, kontaktirajte stručnjaka kako biste započeli odgovarajuće liječenje i ponovno uspostavili emocionalnu i fizičku ravnotežu.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---