Emocionalno nestabilna ličnost (F60.3): Simptomi, uzroci i učinkovite terapijske opcije Emocionalno nestabilna ličnost (F60.3): Kako prepoznati simptome i koje su metode liječenja Emocionalno nestabilna ličnost, poznata i kao F60.3 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), predstavlja poremećaj ličnosti karakteriziran intenzivnim emocionalnim reakcijama, impulsivnim ponašanjem i promjenjivim raspoloženjima. Osobe s ovim poremećajem često imaju poteškoća u održavanju stabilnih odnosa, kontroli impulsa i reguliranju emocija. Ovaj poremećaj može dovesti do značajnih poteškoća u svakodnevnom životu, ali postoje terapijski pristupi koji mogu pomoći u upravljanju simptomima i poboljšanju kvalitete života.

Simptomi emocionalno nestabilne ličnosti

Glavni simptomi ovog poremećaja mogu se podijeliti u dvije podvrste: impulzivni tip i granični tip. Oba tipa dijele slične karakteristike, ali se razlikuju po stupnju težine i specifičnosti ponašanja.

Impulzivni tip:

1. Impulsivnost: Osobe djeluju brzo i bez razmišljanja o posljedicama, često se upuštajući u rizična ponašanja poput zloupotrebe supstanci, prekomjernog trošenja novca ili nepromišljenih seksualnih odnosa.
2. Izražena emocionalna nestabilnost: Nagle promjene raspoloženja bez jasnog uzroka, uz teškoće u kontroliranju emocija.
3. Sklonost sukobima: Česte svađe i konflikti s drugim ljudima, uz moguće eksplozije bijesa.

Granični tip (borderline):

1. Intenzivan strah od napuštanja: Osobe s ovim tipom često imaju paničan strah od napuštanja, bilo stvarnog ili zamišljenog.
2. Nestabilni odnosi: Njihovi odnosi s drugima su intenzivni, ali nestabilni, često oscilirajući između idealizacije i devalvacije.
3. Poremećen osjećaj vlastitog identiteta: Osobe često ne znaju tko su i imaju promjenjivu sliku o sebi, što dovodi do osjećaja praznine.
4. Samoozljeđivanje i suicidalne prijetnje: U ekstremnim slučajevima, osoba može pokazivati destruktivno ponašanje, uključujući samoozljeđivanje, suicidalne misli ili pokušaje samoubojstva.
5. Intenzivne promjene raspoloženja: Promjene raspoloženja mogu biti nagle i ekstremne, trajući od nekoliko sati do nekoliko dana.

Uzroci emocionalno nestabilne ličnosti

Iako točni uzroci nisu potpuno razumljivi, istraživanja sugeriraju da emocionalno nestabilna ličnost nastaje kao rezultat kombinacije bioloških, genetskih i okolišnih faktora. Ključni uzroci uključuju:

• Genetska predispozicija: Osobe s obiteljskom poviješću poremećaja ličnosti ili mentalnih bolesti imaju veći rizik od razvoja ovog poremećaja.
• Traume iz djetinjstva: Zlostavljanje, emocionalno zanemarivanje ili nestabilno obiteljsko okruženje mogu pridonijeti razvoju simptoma.
• Neravnoteža u mozgu: Studije su pokazale da osobe s emocionalno nestabilnom ličnošću mogu imati neravnotežu u mozgu, osobito u dijelovima odgovornim za regulaciju emocija i impulsa.

Dijagnoza emocionalno nestabilne ličnosti

Dijagnoza se obično postavlja nakon što psihijatar ili klinički psiholog provede detaljan pregled pacijentovih simptoma i ponašanja. Standardizirani dijagnostički kriteriji, kao što su oni iz MKB-10 ili DSM-5, koriste se kako bi se identificirali ključni simptomi i isključili drugi poremećaji koji mogu imati slične simptome, poput depresije ili bipolarnog poremećaja.

Liječenje emocionalno nestabilne ličnosti

Liječenje emocionalno nestabilne ličnosti zahtijeva multidisciplinarni pristup koji obuhvaća psihoterapiju, farmakoterapiju i podršku iz okoline. Ove metode mogu pomoći u kontroli simptoma i omogućiti pacijentu da razvije zdravije obrasce ponašanja.

1. Psihoterapija

Psihoterapija je najvažniji dio liječenja ovog poremećaja, s nekoliko pristupa koji su se pokazali učinkovitima:

• Dijalektička bihevioralna terapija (DBT): Ovo je specijalizirana vrsta terapije razvijena za ljude s emocionalno nestabilnim poremećajem ličnosti. DBT kombinira elemente kognitivne bihevioralne terapije (KBT) s tehnikama mindfulnessa kako bi se pacijenti naučili regulirati emocije, poboljšali odnose i smanjili destruktivno ponašanje.
• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): KBT pomaže osobama identificirati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja i ponašanja te razviti vještine upravljanja emocijama i impulzima.
• Shema terapija: Ovaj terapijski pristup pomaže u prepoznavanju duboko ukorijenjenih obrazaca koji proizlaze iz ranih iskustava i pruža načine za njihovu promjenu.

2. Farmakoterapija

Lijekovi mogu biti korisni u smanjenju određenih simptoma, poput depresije, anksioznosti ili impulzivnog ponašanja. Antidepresivi, stabilizatori raspoloženja, i u nekim slučajevima, antipsihotici, mogu biti propisani kako bi se pomoglo u regulaciji raspoloženja i emocionalnih reakcija.

3. Podrška obitelji i grupe za samopomoć

Obitelj i prijatelji igraju ključnu ulogu u podršci osobama s emocionalno nestabilnom ličnošću. Edukacija članova obitelji o poremećaju može im pomoći da razumiju simptome i pruže podršku bez izazivanja dodatnih sukoba. Grupe za samopomoć također mogu biti korisne, jer omogućuju pacijentima da dijele svoja iskustva s drugima koji prolaze kroz slične izazove.

Zaključak

Emocionalno nestabilna ličnost može značajno otežati svakodnevni život osobe, ali s pravovremenom dijagnozom i adekvatnim liječenjem, moguće je postići stabilizaciju simptoma i poboljšanje kvalitete života. Psihoterapija, farmakoterapija i podrška obitelji ključni su elementi u upravljanju ovim poremećajem.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---