Dissocijalni poremećaj ličnosti (F60.2): Simptomi, uzroci i učinkoviti tretmani Dissocijalni poremećaj ličnosti (F60.2): Simptomi, dijagnoza i tretmani za bolje upravljanje poremećajem Dissocijalni poremećaj ličnosti, poznat i kao F60.2 prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10), karakterizira kontinuirano kršenje društvenih pravila i normi, uz izraženu ravnodušnost prema osjećajima drugih. Osobe s ovim poremećajem često imaju sklonost manipulativnom ponašanju, lažima, nedostatku kajanja te nepoštivanju zakona i autoriteta. Dissocijalni poremećaj ličnosti može stvoriti ozbiljne probleme u svakodnevnom životu i međuljudskim odnosima, ali postoje pristupi koji mogu pomoći u smanjenju destruktivnog ponašanja.

Simptomi dissocijalnog poremećaja ličnosti

Glavni simptomi dissocijalnog poremećaja ličnosti uključuju:

1. Nepoštenje i manipulacija: Osobe s ovim poremećajem često koriste manipulaciju kako bi ostvarile svoje ciljeve, bez obzira na posljedice po druge.
2. Nepostojanje osjećaja krivnje ili kajanja: I nakon što su naštetili drugima, ne osjećaju odgovornost ili moralnu nelagodu.
3. Impulsivnost i sklonost prekršajima: Ove osobe često donose impulzivne odluke, krše zakone i društvene norme.
4. Agresivnost i neprijateljsko ponašanje: Značajna je sklonost nasilju, zlostavljanju ili upotrebi fizičke sile kako bi se postigao cilj.
5. Nedostatak dugoročnih ciljeva: Često nemaju stabilan životni plan, već se prepuštaju impulsima i kratkotrajnim zadovoljstvima.
6. Neodgovornost: Ove osobe često ne poštuju financijske, poslovne ili obiteljske obaveze.
7. Nemogućnost održavanja dugoročnih odnosa: Iako mogu biti društveni i šarmantni, njihovi odnosi često završavaju sukobima ili iskoristivom ponašanjem.

Uzroci dissocijalnog poremećaja ličnosti

Razvoj dissocijalnog poremećaja ličnosti često je povezan s kombinacijom genetskih, bioloških i okolišnih faktora. Ključni uzroci uključuju:

• Genetska predispozicija: Poremećaj ličnosti može imati nasljednu komponentu, posebno kod onih s obiteljskom poviješću sličnih problema.
• Traume iz djetinjstva: Zlostavljanje, zanemarivanje ili nedostatak stabilnih emocionalnih veza u ranoj dobi mogu pridonijeti razvoju antisocijalnih obrazaca ponašanja.
• Okolina: Odgoj u disfunkcionalnim obiteljima, boravak u nasilnim ili kriminalnim okruženjima te nedostatak pozitivnih uzora često utječe na razvoj poremećaja.

Dijagnoza dissocijalnog poremećaja ličnosti

Dijagnoza se obično postavlja kod odraslih osoba na temelju stalnog antisocijalnog ponašanja koje se manifestira od adolescencije. Psihijatar ili klinički psiholog koristi dijagnostičke kriterije poput onih iz MKB-10 ili DSM-5 kako bi postavio točnu dijagnozu. Ključno je isključiti druge mentalne poremećaje poput bipolarnog poremećaja, poremećaja ponašanja ili poremećaja ovisnosti.

Liječenje dissocijalnog poremećaja ličnosti

Liječenje dissocijalnog poremećaja ličnosti može biti zahtjevno jer osobe s ovim poremećajem rijetko same traže pomoć i često nisu motivirane za promjenu. Ipak, uz odgovarajući pristup, moguće je postići značajne promjene u ponašanju. Glavne metode liječenja uključuju:

1. Psihoterapija Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može biti korisna u promjeni obrazaca razmišljanja i ponašanja. Terapeut pomaže osobi identificirati negativne misli i razviti strategije za kontrolu impulzivnog ponašanja i agresivnosti. Grupna terapija također može pomoći u jačanju socijalnih vještina, iako osobe s dissocijalnim poremećajem često imaju otpor prema sudjelovanju u grupnim postavkama.
2. Farmakoterapija Lijekovi mogu biti korisni za kontrolu određenih simptoma povezanih s poremećajem, poput agresije, impulzivnosti ili depresije. Antidepresivi, stabilizatori raspoloženja ili antipsihotici mogu pomoći u smanjenju destruktivnog ponašanja.
3. Sudske intervencije i rehabilitacija U slučajevima gdje je antisocijalno ponašanje dovelo do kršenja zakona, sudske intervencije mogu uključivati obavezne psihijatrijske tretmane ili sudjelovanje u rehabilitacijskim programima. Cilj ovih programa je smanjiti kriminalno ponašanje i pomoći u reintegraciji u društvo.
4. Obrazovni programi i socijalna podrška Rad s edukatorima i stručnjacima za socijalni rad može pomoći osobama s dissocijalnim poremećajem ličnosti da razviju osnovne vještine potrebne za stabilniji život. Također, važna je kontinuirana podrška u zapošljavanju i socijalnoj prilagodbi.

Zaključak

Dissocijalni poremećaj ličnosti može imati ozbiljne posljedice za osobu, kao i za njeno okruženje, uključujući obitelj i društvo. Međutim, s pravilnim tretmanom, uključujući psihoterapiju, farmakoterapiju i socijalnu podršku, moguće je smanjiti antisocijalno ponašanje i poboljšati kvalitetu života. Uspjeh tretmana često ovisi o stupnju motivacije pacijenta i podršci okoline.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---