Patološka sklonost krađi (F63.2): Rješenja za kleptomaniju kroz psihijatrijski pristup Kleptomanija (F63.2) je impulsivni poremećaj koji se očituje neodoljivim porivom za krađom predmeta koji nisu od osobne ili materijalne vrijednosti. Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju snažnu napetost prije čina krađe, a nakon toga olakšanje ili zadovoljstvo. Kleptomanija se razlikuje od krađe iz financijske koristi jer nije motivirana osobnim interesom, već psihološkom potrebom za kontrolom i oslobađanjem od unutarnje napetosti.

Uzroci kleptomanije

Kleptomanija je složeni poremećaj čiji uzroci nisu potpuno razumljivi, ali nekoliko čimbenika može doprinijeti njezinom razvoju:

• Biološki čimbenici: Istraživanja pokazuju da neravnoteža neurotransmitera u mozgu, poput serotonina i dopamina, može igrati ulogu u razvoju kleptomanije. Serotonin regulira impulse, dok dopamin kontrolira osjećaje nagrađivanja.
• Psihološki čimbenici: Osobe s kleptomanijom često pate od anksioznih poremećaja, depresije ili drugih emocionalnih problema. Krađa može biti način na koji nesvjesno pokušavaju ublažiti osjećaje praznine ili stresa.
• Obiteljska povijest: Kleptomanija može biti povezana s genetskom predispozicijom, osobito kod onih koji imaju članove obitelji s poremećajima kontrole impulsa.

Simptomi kleptomanije

Glavni simptomi kleptomanije uključuju:

• Ponovljeni činovi krađe predmeta koji nemaju osobnu vrijednost.
• Snažan osjećaj napetosti neposredno prije krađe.
• Osjećaj olakšanja, zadovoljstva ili zadovoljstva nakon krađe.
• Krađa nije rezultat bijesa, osvete, financijske potrebe ili nekog drugog vanjskog motiva.

Dijagnoza kleptomanije

Dijagnosticiranje kleptomanije zahtijeva psihijatrijsku procjenu i razgovor s osobom o njezinim iskustvima, porivima i ponašanju. Klinički stručnjaci traže specifične obrasce impulzivnog ponašanja i isključuju druge poremećaje poput antisocijalnog poremećaja ličnosti ili manije, koji mogu uključivati krađe. Ključno je prepoznati kleptomaniju kao poremećaj kontrole impulsa, a ne samo destruktivno ponašanje.

Liječenje kleptomanije

Liječenje kleptomanije zahtijeva dugotrajan i sveobuhvatan pristup koji kombinira psihoterapiju i, u nekim slučajevima, farmakoterapiju. Iako ne postoji jednoznačno rješenje, kombinacija tretmana može pomoći u kontroli impulsa i smanjenju simptoma.

1. Psihoterapija:
   • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): KBT pomaže pojedincima prepoznati negativne obrasce mišljenja i ponašanja. Ključno je osvijestiti što pokreće porive za krađom i razviti nove, zdravije načine suočavanja s napetostima.
   • Terapija kontrole impulsa: Ova vrsta terapije uči pojedince kako upravljati impulsima i smanjiti potrebu za djelovanjem pod pritiskom emocija.
   • Grupna terapija: Grupe podrške mogu pomoći osobama s kleptomanijom da podijele svoja iskustva i nauče kako se nositi s poremećajem kroz podršku drugih.
2. Farmakoterapija:
   • Antidepresivi (SSRI): Neki antidepresivi, posebno selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), mogu pomoći u regulaciji neurotransmitera u mozgu, smanjujući impulse za krađom.
   • Stabilizatori raspoloženja: Ovi lijekovi mogu biti korisni za osobe koje imaju i druge poremećaje raspoloženja ili anksioznosti.
3. Obiteljska terapija i socijalna podrška: Obiteljska terapija može pomoći u razumijevanju dinamike koja može pogoršati poremećaj. Uključivanje obitelji može osigurati jaču mrežu podrške za pojedinca koji se bori s kleptomanijom.

Prevencija recidiva

Prevencija recidiva u kleptomaniji uključuje usvajanje strategija za suočavanje s impulsima i izbjegavanje situacija koje mogu potaknuti poriv za krađom. Redoviti terapijski tretmani, kontinuirano praćenje i podrška okoline igraju ključnu ulogu u uspješnom oporavku.

Zaključak

Kleptomanija (F63.2) je ozbiljan poremećaj kontrole impulsa koji zahtijeva profesionalnu pomoć. Kombinacija psihoterapije, lijekova i podrške obitelji može pomoći osobama da se nose s ovim poremećajem i razviju zdravije načine za kontrolu svojih impulsa. Ako vi ili netko koga poznajete pokazuje simptome kleptomanije, važno je potražiti stručnu pomoć kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje stanja i omogućio oporavak.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---