Trichotillomania (F63.3): Rješenja za maniju čupkanja dlaka kroz psihijatrijski pristup Trichotillomania (F63.3) je impulsivni poremećaj koji karakterizira neodoljiva potreba za čupanjem vlastite kose ili drugih dlačica na tijelu. Ovaj poremećaj spada u kategoriju poremećaja kontrole impulsa i može uzrokovati ozbiljne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje, uključujući vidljivo gubljenje kose, niske samopouzdanje, i psihološku patnju.

Uzroci trichotillomanije

Različiti čimbenici mogu doprinositi razvoju trichotillomanije:

• Genetski čimbenici: Trichotillomanija se često pojavljuje u obiteljima, što sugerira da genetika može igrati ulogu u razvoju poremećaja.
• Biološki čimbenici: Disbalans neurotransmitera u mozgu, poput serotonina i dopamina, može uzrokovati pojavu impulzivnih ponašanja poput čupkanja kose.
• Psihološki čimbenici: Stres, anksioznost, depresija ili trauma mogu potaknuti trichotillomaniju. Čupanje kose često služi kao način smirivanja ili suočavanja s neugodnim emocijama.

Simptomi trichotillomanije

Osobe s trichotillomanijom obično pokazuju sljedeće simptome:

• Ponavljano čupkanje kose: Obično uključuje kosu na glavi, obrvama, trepavicama ili drugim dijelovima tijela.
• Napetost prije čina čupanja kose i osjećaj olakšanja ili zadovoljstva nakon toga.
• Vidljivi gubitak kose ili oštećenja na koži.
• Skrivanje simptoma – osobe često nose šešire, marame ili šminku kako bi sakrile posljedice.

Dijagnoza trichotillomanije

Dijagnoza se postavlja kroz temeljit psihijatrijski pregled, gdje stručnjaci identificiraju obrazac čupkanja kose kao odgovor na stres ili emocionalne napetosti. Važno je isključiti druga medicinska stanja koja mogu uzrokovati gubitak kose, poput dermatoloških problema.

Liječenje trichotillomanije

Liječenje trichotillomanije je višestruko i uključuje psihoterapiju, farmakoterapiju i potporu okoline.

1. Psihoterapija:
   • Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): KBT je dokazano najučinkovitija terapija za trichotillomaniju. Pomaže pacijentima prepoznati misli i osjećaje koji dovode do čupanja kose te razviti zdravije strategije suočavanja.
   • Trening obrnutih navika: Ova terapijska tehnika uči pacijente kako zamijeniti čupkanje kose s alternativnim, manje štetnim ponašanjem, poput stiskanja šake ili igranja s antistresnim lopticom.
2. Farmakoterapija:
   • Antidepresivi (SSRI): Neki antidepresivi, poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, mogu pomoći u smanjenju impulzivnih poriva za čupanjem kose.
   • Antipsihotici ili stabilizatori raspoloženja: U slučajevima gdje je trichotillomanija povezana s drugim poremećajima raspoloženja, stabilizatori raspoloženja mogu biti korisni.
3. Grupe podrške i obiteljska terapija:
   • Grupe podrške: Susreti s drugim osobama koje pate od trichotillomanije mogu pomoći u dijeljenju iskustava i emocionalnoj podršci.
   • Obiteljska terapija: Obitelj može pomoći osigurati sigurnu i podržavajuću okolinu te razumjeti kako najbolje pomoći voljenoj osobi u borbi protiv ovog poremećaja.

Savjeti za suočavanje s trichotillomanijom

• Izbjegavajte okidače: Identificirajte situacije i emocije koje izazivaju poriv za čupanjem kose i razvijte strategije za suočavanje s njima.
• Koristite distrakcije: Umjesto čupkanja kose, pokušajte koristiti antistresne igračke, gumene vrpce ili druge objekte koji mogu poslužiti kao zamjena.
• Neka vam ruke budu zauzete: Bavljenje hobijima poput pletenja, crtanja ili sviranja instrumenta može pomoći u sprječavanju nesvjesnog čupanja kose.

Zaključak

Trichotillomanija (F63.3) je ozbiljan impulsivni poremećaj koji može značajno utjecati na kvalitetu života. Uz odgovarajuću psihoterapiju, farmakoterapiju i podršku obitelji, osobe s trichotillomanijom mogu razviti bolje mehanizme suočavanja i smanjiti porive za čupanjem kose. Rana intervencija i kontinuirani tretman ključni su za uspješan oporavak. Ako prepoznajete simptome ovog poremećaja kod sebe ili bliske osobe, važno je potražiti stručnu pomoć kako biste spriječili daljnje pogoršanje.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---