Kronični meningitis (G03.1) - Uzroci, Simptomi i Liječenje

Što je kronični meningitis (G03.1)?

Kronični meningitis, klasificiran ICD-10 šifrom G03.1, označava dugotrajnu upalu moždanih ovojnica (meninga) koja traje četiri tjedna ili više. Za razliku od akutnog meningitisa, kronični meningitis obično ima sporiji tijek razvoja i može biti uzrokovan raznim infekcijama, autoimunim stanjima, malignim bolestima i drugim rijetkim faktorima. Ova bolest predstavlja ozbiljan zdravstveni problem koji zahtijeva temeljitu dijagnostiku i ciljano liječenje.

Uzroci kroničnog meningitisa

Kronični meningitis može biti posljedica različitih uzročnika, uključujući:

• Bakterijske infekcije - poput tuberkuloze (Mycobacterium tuberculosis) ili sifilisa (Treponema pallidum), koje mogu izazvati dugotrajnu upalu meninga.
• Gljivične infekcije - Cryptococcus neoformans i Histoplasma capsulatum mogu uzrokovati meningitis, osobito kod imunokompromitiranih osoba.
• Autoimune bolesti - stanja poput sarkoidoze ili lupus eritematodesa mogu izazvati kroničnu upalu moždanih ovojnica.
• Maligne bolesti - određeni tumori mogu izazvati karcinomatozni meningitis kada se tumorske stanice prošire na meninge.
• Virusne infekcije - poput HIV-a, koje mogu dovesti do kronične upale kod osoba s oslabljenim imunitetom.

Simptomi

Simptomi kroničnog meningitisa često su slični onima kod akutnog meningitisa, ali su obično manje izraženi i sporije se razvijaju. Uobičajeni simptomi uključuju:

• Dugotrajnu glavobolju
• Blagu ili umjerenu povišenu tjelesnu temperaturu
• Ukočenost vrata
• Zbunjenost, promjene u raspoloženju ili mentalnom stanju
• Gubitak apetita i gubitak težine
• Umor i opću slabost
• Mučninu i povraćanje

Simptomi se mogu pogoršati s vremenom i mogu dovesti do ozbiljnih neuroloških komplikacija ako se ne liječe.

Dijagnostika

Dijagnosticiranje kroničnog meningitisa zahtijeva opsežan pristup kako bi se otkrio točan uzrok. Najvažnije dijagnostičke metode uključuju:

1. Lumbalna punkcija - analiza cerebrospinalne tekućine (CST) kako bi se utvrdila prisutnost bakterija, gljivica, virusa ili malignih stanica.
2. PCR testovi - molekularni testovi za otkrivanje specifičnih infektivnih uzročnika.
3. Serološke pretrage - koriste se za otkrivanje autoimunih markera, specifičnih antigena ili protutijela.
4. Neuroimaging (MRI ili CT) - kako bi se procijenilo stanje meninga i otkrile eventualne mase ili lezije.

Dijagnostički proces je često dugotrajan zbog potrebe za isključivanjem različitih mogućih uzročnika.

Liječenje

Liječenje kroničnog meningitisa ovisi o osnovnom uzroku bolesti. Glavne terapije uključuju:

• Antituberkulozni lijekovi - kod meningitisa uzrokovanog tuberkulozom koriste se lijekovi poput izoniazida, rifampicina i pirazinamida.
• Antifungalna terapija - kod gljivičnih infekcija koriste se lijekovi kao što su amfotericin B i flukonazol.
• Antibiotici - za bakterijske uzročnike poput sifilisa, koristi se penicilin ili drugi odgovarajući antibiotici.
• Kortikosteroidi - za smanjenje upale kod autoimunih oblika meningitisa ili uz infekcije koje uzrokuju značajnu upalnu reakciju.
• Antiretrovirusna terapija - za osobe s HIV-om kako bi se smanjila aktivnost virusa i ojačao imunološki sustav.

Terapija kroničnog meningitisa često traje duže u odnosu na liječenje akutnog meningitisa, a potrebno je redovno praćenje kako bi se procijenio odgovor na terapiju.

Prevencija

Prevencija kroničnog meningitisa može biti izazovna, ali sljedeće mjere mogu smanjiti rizik:

• Cijepljenje - protiv infekcija poput tuberkuloze i HIV-a.
• Praćenje kroničnih stanja - redovite kontrole za osobe s autoimunim bolestima.
• Izbjegavanje izlaganja gljivičnim infekcijama - osobito u područjima visokog rizika za osobe s oslabljenim imunitetom.

Zaključak

Kronični meningitis (G03.1) je ozbiljno stanje koje zahtijeva pravodobno prepoznavanje simptoma i ciljanu terapiju. S obzirom na složenost dijagnoze i liječenja, suradnja s medicinskim stručnjacima ključna je za postizanje najboljih ishoda i sprječavanje dugoročnih komplikacija.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---