Shizoidni poremećaj ličnosti (F60.1): Simptomi, uzroci i učinkoviti tretmani Shizoidni poremećaj ličnosti (F60.1): Kako prepoznati simptome i koje su terapijske mogućnosti Shizoidni poremećaj ličnosti, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10, F60.1), karakterizira povučenost, emocionalna distanciranost i ograničena želja za socijalnim kontaktima. Osobe sa shizoidnim poremećajem ličnosti često imaju poteškoća u izražavanju emocija i ne pokazuju veliko zanimanje za društvene aktivnosti ili bliske odnose. Ovaj poremećaj može značajno utjecati na kvalitetu života, ali postoje rješenja koja mogu pomoći u poboljšanju funkcioniranja.

Simptomi shizoidnog poremećaja ličnosti

Osobe sa shizoidnim poremećajem ličnosti često pokazuju sljedeće simptome:

1. Povlačenje iz društvenih aktivnosti i sklonost samotnjačkom životu.
2. Nedostatak želje za bliskim odnosima, uključujući obitelj i prijatelje.
3. Ograničena emocionalna ekspresija, s malo ili nimalo interesa za izražavanje osjećaja, poput radosti, tuge ili ljutnje.
4. Nezainteresiranost za seksualne ili romantične odnose.
5. Ravnodušnost prema pohvalama ili kritikama drugih.
6. Odvojenost od stvarnosti ili povlačenje u unutarnji svijet misli i fantazija.
7. Teškoće u izražavanju zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima.

Iako ovi simptomi mogu podsjećati na druge mentalne poremećaje, poput depresije ili autizma, ključna razlika je u tome što osobe sa shizoidnim poremećajem ličnosti obično ne doživljavaju tugu ili patnju zbog svoje samoće – oni jednostavno nemaju želju za društvenim interakcijama.

Uzroci shizoidnog poremećaja ličnosti

Kao i kod drugih poremećaja ličnosti, točan uzrok shizoidnog poremećaja nije u potpunosti razumljiv. Smatra se da je poremećaj rezultat kombinacije bioloških, genetskih i okolinskih faktora. Neki potencijalni uzroci uključuju:

• Genetska predispozicija: Osobe koje imaju članove obitelji s poremećajem ličnosti, depresijom ili shizofrenijom, sklonije su razvoju ovog poremećaja.
• Okolinski faktori: Traumatska iskustva u djetinjstvu, emocionalno zanemarivanje ili izolacija mogu pridonijeti razvoju shizoidnih osobina.
• Temperament i osobnost: Ljudi koji su po prirodi povučeni, introvertirani ili emocionalno distancirani mogu imati veći rizik.

Dijagnoza shizoidnog poremećaja ličnosti

Dijagnozu shizoidnog poremećaja ličnosti postavlja psihijatar ili klinički psiholog. Dijagnostički proces uključuje temeljitu procjenu simptoma, povijest pacijentovog ponašanja i eliminaciju drugih poremećaja, poput autizma ili depresije, koji mogu dijeliti slične simptome.

Liječenje shizoidnog poremećaja ličnosti

Iako osobe sa shizoidnim poremećajem ličnosti rijetko same traže pomoć zbog svog stanja, učinkoviti tretmani mogu pomoći u poboljšanju kvalitete života. Liječenje je obično usmjereno na poboljšanje socijalnih vještina, razumijevanje emocija i smanjenje izolacije. Glavne metode liječenja uključuju:

1. Psihoterapija Terapija razgovorom, osobito kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), može pomoći osobama sa shizoidnim poremećajem ličnosti da razviju bolju svijest o svojim emocijama i ponašanjima. Cilj je pomoći pacijentima u prepoznavanju obrazaca povlačenja i poticanju interakcije s drugima. Individualna terapija može biti učinkovitija od grupne, jer osobe s ovim poremećajem često izbjegavaju grupne aktivnosti.
2. Trening socijalnih vještina S obzirom na to da osobe sa shizoidnim poremećajem često imaju poteškoće u komunikaciji i interakciji, trening socijalnih vještina može biti koristan. Terapeut može pomoći pacijentu da nauči osnovne vještine potrebne za svakodnevne interakcije, poput održavanja razgovora i izražavanja emocija.
3. Farmakoterapija Lijekovi nisu prvi izbor za liječenje shizoidnog poremećaja ličnosti, ali mogu biti korisni u slučaju popratnih poremećaja poput anksioznosti ili depresije. Antidepresivi ili anksiolitici mogu biti propisani kako bi se olakšali određeni simptomi, osobito ako su prisutni emocionalni problemi koji prate poremećaj.
4. Podrška obitelji Edukacija članova obitelji o poremećaju i njegovim simptomima može pomoći u stvaranju razumijevanja i podrške za osobu koja pati od shizoidnog poremećaja. Također, obitelj može igrati ključnu ulogu u poticanju sudjelovanja u terapiji i socijalnim aktivnostima.

Zaključak

Shizoidni poremećaj ličnosti je stanje koje može dovesti do značajne izolacije i distanciranosti, ali s pravovremenom dijagnozom i primjerenim terapijskim pristupom, osobe koje pate od ovog poremećaja mogu postići poboljšanje u kvaliteti svog života. Psihoterapija, trening socijalnih vještina i farmakoterapija mogu biti ključne metode u pomaganju osobama da se bolje nose s izazovima svakodnevnog života.  

Dalibor Katić

---

Naslovnica

---